Naša stvarnost

FILM i47

prema pesmama kraljice džungle, izmišljenim avanfurama Marca Pola

i pantalonama Tome Sawoyer-a. i Promena ukusa potrošača i jaka konkurencija na smanjenom irži-

žtu morali su da utiču na industriju filma i pored njenih napora, da izbegne ovom uticaju. Prve posledice ovih promena već se mogu nazreli. Tako su se, u toku prošle godine, javile kod američkog filma dve vrlo karakteristične pojave: znaino smanjeni broj filmova skupocenih radi skupocenosti {takozvani filmovi „velikog stila”, „superprodukcije”, itd.) i potpuno razbijeno jedinstvo proizvodnje.

Naročito je radosna prva pojava. Iščezavanje filmova sa hiljaJama slatista, požarima, poplavama, trusovima, bitkama, pećinama sve u prirodnoj veličini i sve bez ikakvog smisla — obradovaće sve ljubitelje filma, ufoliko pre što se ova vrsta filmskih monstruma pokazala kao naročito žilava.ž Prozaičan razlog njihovog neslajanja nije pobuna gledaoca već njihova nerenfabilnost usled smanjenog tržišta.

Druga pojava je naročito važna pošto dovodi američke filmske trustove u vrlo nezgodan položaj. Serijski sistem proizvodnje, drugim rečima opšte primenjen sistem u američkim tvornicama filma, trpi i pretrpeće velike promene. Serije, istina još uvek postoje, ali su se ioliko namnožile da su ugrozile sam sistem. Prošla su dobra vremena kada se u jednom osrednjem američkom preduzeću, u planu snimanja za iduću godinu, moglo sumarno naznačiži: 4 star filma, 9? džungla filma, 9 filma sa pseudo-socijalnom sadržinom, 8 lakih operefa, 2 komična i jedan film sa senzacijom dana {Sonja Heni, Dempsej, Nobelova nagrada). Nekada su ovakvi planovi bili sasvim solidna baza za proračun. Danas to više nisu, i stručnjaci Hollywooda počeli su više da misle o jednom filmu nego nekada o celoj produkciji.

Iz ove zapeiljane situacije američki film neće se lako izvući. Najprostije rešenie bilo bi praviti bolje filmove. Dati režiserima više slobode, više vremena, smanjiti podelu rada, izabrati čovečnije i realnije sadržaje itd. Opravdana je sumnja da će američki producenti izabra»ti ovo rešenje. Verovainije će pokušati druge, njima bliže i lakše, puteve. Naprimer, nekakav nov „pronalazak” {već javljaju o „plastičnim” filmovima u normalnoj proizvodnji); ili nelojalnu konkurenciju (svake godine američki producenti pokupuju po Evropi najbolje režisere i glumce, ne da bi ih iskoristili — obično režiseri snime jedan, najviše dva filma, glumci isto tako — već da bi sprečili druge da ih koriste); ili, najzad, kupovinu konkureniskih preduzeća {engleske firme su u rukama američkog kapitala, to je i razlog slabosti engleskog filma) itd. itd. Uglavnom, „nepoznaži su i mračni putevi” američkog filmskog kapitala, ali svakako ne vode umeiničkom filmu.

2 Postala odmah posle rata u Italiji, sa monumentalnim filmovima iz hrišćanskog doba, epidemija se širila, doživela svoju apoteozu u filmu Ben Hur, pomogla režiseru C. B. De Millu da napravi sjajnu kaTijeru, i danas, s radošću, gledamo njene poslednje potomke u Robin Hood-u i Tom Sawoyerx-u.,