Naša stvarnost

16 MIH. AVRAMOVIĆ vredi ni govoriti s gledišta udružene akcije. Oni joj, po bravilu, ne prilaze, a često su joj i protivnici. Isto tako ne može se s ovoga gledišta govoriti o onima koji u danoj udruženoj akciji vide svoga konkurenta. Njihov je stav jagan, na njih udružena, akcija ne računa, ona radi pored njih ne i namerno protiv njih. | Ostaju jedino oni koji osećaju pritisak, koji su moralno

spogobni za udruženu akciju, koji imaju nadu da mogu svoj

socijalni položaj tom akcijom popraviti i koji nemaju drugih

izgleda do te akcije. Propagatori udružene akcije trude se da

izazovu u njima i druge, više socijalne nade, ali to dolazi samo

od sebe: prirodnim razvitkom ove akcije i poštenom upravom.

Oni ogromni rezultati engleskih potrošačkih zadruga, rezultati

koji se na kraju svake godine prikazuju u podeli preko šest

milijardi dinara, došli su kao posledica prirodnoga razvitka za-

drugarstva, i poštene uprave. Ovaj je red stub udružene ak-

cije, on je nosi i vrši, on je. zadatak, ona granica dokle se ta

akcija pruža. To je u isto vreme jedna od karakteristika da-

našnjega zadrugarstva.

Druga je karakteristika promene koje zadrugarstvo pokazuje da se vrše u respektivnim društvima. Najveći broj zadruga danas je potrošačkoga karaktera. Najveći broj novih osnivanja pripada tome tipu. Drugi tip, tip zadruga samostalnih privrednika, kao da pokazuje zasićenost. Nove se osnivaju i tu, ali nesravnjeno ređe i manje. U Rusiji je prvi tip dostigao bio zavidnu cifru od preko sto hiljada. stovarišta namirnica, ili kako se to obično kaže prodavnica — ali je pre dve godine sve to zamenjeno jednim državnim aparatom koji ima svoje prodavnice po svima, gradovima. U selima, gde je broj zadruga još veći, postoje još zadruge, jer državna uprava još nije dospela da spremi svoj aparat za tako veliku oblast. U svima drugim zemljama, postoje u velikom broju zadruge prvoga tipa, i šire se stalno.

Šta je uzrok što se sve više širi zadrugarstvo prvoga tipa? Znamo već da, je tome zadrugarstvu prišlo najviše, ako ne i jedino, onih koji žive o svojoj nadnici ili plati. Taj razlog leži u samoj prirodi njihovoga, socijalnoga, položaja, u prirodi njihovoga dohotka. Oni prilaze ovome tipu, jer nemaju šta drugo da brane, jer im je tu sva nada na poboljšanje. I, kad su oni već prišli u tako velikome broju, — kad se njihov broj brzo