Naša stvarnost

% _ MIH. AVRAMOVIĆ

sutra s drugom zemljom, pa tu su pitanja saobaraćaja, nasta

ve, zdravlja itd. U svima tim prilikama, od zadrugarstva se tražila reč, kadikad moralo je i samo — nepitano — svoju reč da daje, interes velikoga broja potrošača, tražio je svOjU Z8Bštitu, zadrugarstvo je nije smelo odreći. Sve je to u neprekidnoj vezi s onim opštim interesom koji je zadrugarstvo uzelo da štiti i brani, i zadrugarstvo je samo dosledno postupalo kada je uzimalo pod svoju odbranu sve interese potrošačeve onako kao što su se oni javljali. Zagdrugarstvo je uvek tako postupalo, niko ga u tome ne samo nije sprečavao nego je, naprotiv, traženo njegovo sudelovanje. Tako je polako sam život gradio i izgrađivao socijalnu, ekonomsku, finansijsku, 8aO0braćajnu, prosvetnu politiku zadrugarstva; to se postupno sasvim prirodno razvijalo i ugsavršavalo; zadrugarstvo je moglo slobodno govoriti o svome stavu po svima, pitanjima koja zasecaju u životne interese svih potrošača.

U toku rata, kada je zadrugarstvo imalo da vrši tešku ulogu snabdevača, ono je ignorisano kao i da ne postoji. U nekim slučajevima čak je njegova, nesebična i do krajnosti poštena akcija ometana. Na predstavke, žalbe, proteste niko nije pažnju obraćao. Kada su, odmah posle zaključenja mira, njegovi prvi i ovlašćeni predstavnici potražili sastanak s predstavnikom ondašnje vlade, on ih je u početku tretirao kao obične molioce koji od njega pomoć traže i tek posle mnogih odgađanja i produživanja pristao je da ih sasluša... |

Zadrugarstvo je tada već imalo četiri miliona, članova. Njegova ekonomska snaga bila, je već tada ogromna. Njegova mnabdevanja, njegova sopstvena proizvodnja prevalila su nekoliko stotina milijardi dinara. Ono je, razume se, moralo bolno da, oseti nepriličnosti koje su mu učinjene i omalovaženja, koja su mu očevidno pokazivana. Saznanje svega toga takla je osetno svest većine članova i uskoro je jedan zadružni kongres odlučio da zadrugarstvo sve ono što je dotle vršilo kroz predstavke, predloge ili proteste, prenese neposredno na teren, gde se svi ti problemi rešavaju. Tako je postalo direktno predstavništvo zadrugarstva u parlamentu. Od toga doba funkcioniše naročiti parlamentarni odbor u glavnom savezu, izborni odbori po celoj zemlji, i članovi zadruga, gdegod hoće, kandiduju i biraju svoje kandidate. To nije obavezno za sve članove, već samo za one koji su se složili s ovom akcijom. U 1987 god. su-