Nova Evropa

[ова Европа

Књига УП, Број 8, и 9. 11, марта, 1923

I= те

Мета 1 razum,

Od velike je važnosti pitanje, nije li hrišćansko učenje Као takovo nešto nesavremeno, prolivno nauci, filozožiji, i prosvećenosti uopće. Ako bi to bio slučaj, onda bi Hrišćanstvo sve većim razvijanjem nauke i prosvećenosti moralo biti prvo paganizirano, i najposle sasvim eliminirano kao nepotrebno kulturnom čoveštvu. Ovde ćemo dodirnuti samo najglavnije tačke učenja hrišćanskog, u odnosu prema nauci i prosvećenosti,

Evangelist ovako obeležava spasilački program Isusa Hrista, Jednom je u Nazaretu dobio Isus da čita iz knjige proroka Isaiije, i gde je otvorio, nalazilo se ovo mesto: »Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevandjelje siromasima; posla me da iscjelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpusliti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje; i da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju«. Zatvorivši knjigu — pripoveda Еуапвен даје — даде је 5121 ра зеде; 1 svi u zbornici gledahu nanJj. I poče im govoriti: »Danas se izvrši ovo pismo u ušima vašim«, (Luka 4, 18—21), — Isus je dakle primio na sebe zadatak koji je budućem Mesiji namenio bio Prorok, Primio je na -sebe ulogu spasioca zarobljenih i lečnika telesno i duševno bolnih, kojima po njegovim rečima treba lečnik a ne zdravima,

Glavno u njegovu učenju bilo Je, da je Čoveštvo Jedinstvo, po duhu božanskog porekla i odredjenja, da se »vrsta u svakom ima poštovati odakle potiče jednakost ljudi« (Fihte). Kao sinovi Božiji ljudi su braća medju sobom, i ljubav i poštovanje prema Туогсц роkazuju samo tim ako ljube jedan drugog, Spasenje je čovekovo, ako uvidi da je deo celine, bez koje za njega nema pravog života, Ko se u životu rukovodi nagonima i željama tela (ko sluša svoju plot i krv), kome je glavno njegovo lično i posebno (mišljenje, imanje, volja), taj propada, a spasava se ko služi celini, bez obzira na narodnost, — Duh je najveća sila: dobar stvara i obnavlja život, neprijateljski ба галотаја, Vera i nada, kao plod dobrog duha, leči telo i dušu; neverovanje, i sve Što je plod tela (tuga, strah, plotske želje, mržnja), ubija ga. Od gneva Božjeg stvaraju se rane na telu: »Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gneva tvojega,.., Гић žalostan suši kosti«, Strah ubija: »Sakri me od bezakonika, koji naoštriše jezik svoj kao mač, strijeljaju riječima koje zadaju rane.

233