Nova Evropa

dašnja radikalska vlada nije uradila ni jedno ni drugo: — suprotno odredbama ustavnim, ona je za nove krajeve konstrujisala režim uredaba, i u Južnu Srbiju poslala svoje partizanske agitatore [2000 delovodja-radikala) i svoj policijsko-partijski štab, Bez ikakvih službenih sposobnosti, ali i bez ikakvih skrupula, ti su ljudi tamo odmah otpočeli da rade za svoju stranku i za svoje džepove; kod meštana izazvali skriveno negodovanje, a kod vojske buru od nezadovoljstva, »Zar je o v o sloboda?« - šaptali su razočarani meštani, »Zar da gledamo kako, pred našim očima, upropašćuju radikali naše delo?« — govorili su tada oficiri, I tada je otpočela borba izmedju olicira i radikala, Dve stotine oficira, pre 1912, prerušeni, prelazili su granicu Srbije, krvili se sa turskim askerima i bugarskim komitama, budeći u narodu srpsku misao, hrabrili ša blagim vestima i donosili mu nadu u bliski dan slobode, Svi su oni radili sa punim samopregorenjem i samoodricanjem, pa im je teško bilo gledati kako jedna stranka, u svom partizanskom slepilu, ruši jedan nacijonalan uspeh radi trenutne partijske dobiti, Radikali se nisu smeli odmah i javno uhvatiti u koštac, ali su pojedine nacijonalme radnike, bogatim bcneficijama, privezivali za sebe, Tako »vojvoda« Vasihje Trbić postaje, 1913, veleposednik od Brailova kod Prilepa; Jovan Ćuković, sa četiri razreda osnovne škole, postaje načelnik okruga! Docnije, izvan otadžbine, u Solunu, radikali odmah iza fronta sude, i osudjujii na smrf, one junake koji su od Makedonije stvorili Južnu Srbiju.

Danas u Južnoj Srbiji nema borbe zbog »pitanja o prijoritetu vlasti«. Tu župani i okružni načelnici odlaze na podvorenje generalu u Skoplje, gde ih dočekuje prvo lakej na ulazu, zatim pukovnik na stepenicama, pa tek general u dvorani za primanje, Pitanje je rešeno blagopolučno, i radikali su otpočeli da udešavaju stav prema narodu, čije su im kuglice potrebne.

Narod ih je dočekao s podozrenjem. Onaj instinkt širokih masa, koji se retko vara, oseća i zna, da su radikali ti koji su narod Južne Srbije deklasirali i bacili na rang gradjana poslednje klase, Narod je pet stotina godina patio od Turaka, gledao kako mu ovi siluju žene, odvode sestre i kćeri i silom turče, — i, pun nade, žudno očekivao oslobodjenje iz Beograda ili Sofije, Radikali su došli i doneli mu rdjav režim naredaba, i partizanski čimovnički aparat, koji je postavljao opštimske časnike bez obzira na njegove želje, On nije mogao ući i izložiti svoje potrebe, preko svojih izabranih predstavnika, u Skupštinu, u opštinu, — ali je duboko osećao, da su radikali uzrok tome. I prvih izbora, odmah po vaspostavljanju ustavnog režima u Južnoj Srbiji, narod je radikale oštro kaznio, — od svih partija oni su tamo najgore prošli, Primera radi: Negotin na Vardaru, od 600 рипоргауnih glasača, radikalima je tada dao svega 10 kuglica, i to činovničkih.

Posle ovoga, radikali su otpočeli drugim načinom, — terorom, i zastrašivanjem. Pre svega, svima činovnicima-neradikalima u Južnoj Srbiji oduzeli su hleb: od delovodje seljačke opštine do velikog župana, sve to mora biti »ubedjeni« radikal. Potčinivši sebi ceo činovnički aparat, oni su se, s pomoću istog, bacili u narod i izvršili juriš na gumene kuglice. Sem svoSa činovničkog aparata oni, politički mai-

390