Nova Evropa

radnji. Daleko bi nas odvelo, a nije ni potrebno, da na ovome mestu iznesemo sve one neozbiljne i krive podatke i dokaze kojima obiluje ova brošura. Zadovoljićemo se da navedemo, za primer, samo neke,

Navod, da bi opskrba pasivnih krajeva bila skinuta sa dnevnoš reda da nije bilo agrarne reforme, po našem je mišljenju prosta i ničim nedokazana fraza. Opskrba pasivnih krajeva pitanje je novčanih sredstava, a ne nabavke žitarica; sa dovoljno finansijskih sredstava dali bi se opskrbiti svi pasivni krajevi bez obzira od kođa se nabavljaju žitarice, Jer kad se i uz agrarnu reformu mogu da pribave velike količine za izvoz žitarica, onda se mogu nabaviti potrebne količine i za prehranu pasivnih krajeva. A problem se naših pasivnih krajeva i ne sastoji možda u tome, što ti krajevi ne bi imali dovoljno žitarica {nema ih ni Slovenija!), nego u tome što nemaju mi potlrebnih sredstava da te žitarice namaknu,

Još je bolji primer neozbiljnosti navod, da usled adrarne reforme kg bleba stoji 2 dinara više nego što bi stajao bez reforme, ili, još gore, da usled te reforme pojedina radnička obitelj ima godišnje veći izdatak za ravnih 3.600 dinara! — Zašto danas kilogram kruha staje više neSo pre Rata, to su sasvim drugi uzroci nego što bi mogla biti adrarna reforma. A i navodi, da je pre Rata metarka centa pšenice stajala 5 dinara a kg kruha 5 para, nikako ne odgovaraju stvarnom stanju, — barem se kod nas niko ne seća, da bi kg hleba stajao samih 5 para!

Da se je i poratna situacija naše šećerne industrije morala upoitrebiti kao dokaz protiv agrarne reforme, to je jasno, jer je to postao već glavni argumenat protivnika ove reforme, Gospodarsko-šumarski Fakultet pošao je u tome tako daleko, da je izračunao i štetu koju od tog stanja irpi i država i njene finansije i naša privreda uopće, A da bi efekat bio što veći, uzeti su sasvim krivi podaci, koje lako svak može da oceni kao krivo iznesene, Državna frošarina na šećer iznosi 4 dinara po kg; da je produkcija ostala ista kao godine 1913, naime 6.000 vagona, država bi ubrala bila na 'trošarini na 240 milijona dinara, ali se, usled agrarne reforme, u godini 1920 produciralo samo

3.500 vagona, sa profitom od trošarine od 140 milijona dinara, Za-_

ključak, prirodni i jasni zaključak, jeste, da su državne finansije na samoj trošarini za šećer izgubile, u godini 1920, ravno na 100 milijona dinara! — Ali se ovde zaboravlja, da i onaj šećer koji se importira mora da plaća jednaku trošarinu kao i šećer koji se kod nas producira, pa da tako država na irošarini ne gubi ni jedne jedite pare. Mesto kursivnog isticanja ovakih podataka, trebalo je bilo samu stvar bolje proučiti bilo pitati nekog ko ovakove stvari razume, Jer ovakovi krivi podaci suha su blamaža za Fakultet, a i za celu Univerzu čiji je sastavni deo taj Fakultet, — U stvari, barem tako glase vesti koje dobijamo, produkcija šećera će ove godine da dosegne na 6.000 vagona, 1 Ште će biti ravna mirnodobskoj produkciji, Šteta, jer se time gubi tako lep argumenat protivu agrarne reforme! — Problem naše šećerne industrije jeste dakle problem cen4 repe, a nikako problem agrarne reforme; neka šećerane za repu udare fakovu cenu, da seljaku bolje Копуетта. задјепје тере пебо kukuruza ili pšenice, i on će da prione

487