Nova Evropa

misaone delatnosti, Podje li nam za rukom (podužim vežbanjem), da razmišljanjem dovedemo u svest i tu samu delatnost mišljenja, da je učinimo predmetom unutarnjeg opažanja, tada sami sebe delotvorпо doživljujemo u struji unuirašnjeg dešavanja, baš kao da smo unutra probudjeni na jednu višu stvarnost, Zato je doduše potrebna pojačana snaga mišljenja; ali ta nam onda izgleda kao da je od lešine postalo živo biće, Mi smo svesni, da ovakovo živo mišljenje пе možemo izvesti našim fizičkim mozgom, Od njega se je ono, da tako rečemo, otkinulo, i mi ga doživljujemo kao neku nadčulnu delatnost, koja sama sebe doživljuje u jednoj nadčulnoj okolini, Ova delatnost mišljenja, od čula oslobodjena, koja sama sebi natrag teži i onda sebe radja u jedan viši život, dovodi do toga da poznamo jedan metajizički svet, u koji daljnjim unutarnjim naporima sve dublje prodiremo, te počinjemo osećati da mu pripadamo po jednom nadčulnom organizmu kome kao osnova služi naše fizičko telo, Iz tog duhovnog carstva možemo onda, naročito za naše moralno delovanje, crpsti izvornim načinom intuicije i impulze, Time bi bila osnovana moralna sloboda, po kojoj mi za naše moralne čine nismo vezani za norme, za „uzore ili maksime, nego smo upućeni ma «nas same, našavši originalni put do izvora samo8 morala, Moral je tako postao stvaralačkim držanjem slobodnoga duha.

Time je osnovana aniropozolija, Sve što je još posle učinjeno, značilo je samo izgradjivanje u raznim pravcima. Sa visine tako postignutog stajališta upustio se onda Štajner u diskusiju sa dvojicom predstavnika modernog duhovnog razvoja raznih pravaca: sa Ničeom, i sa Heklom, U ovim njegovim raspravama imalo je postati jasno, kakovo značenje imade osnivanje aniropozolije za razvoj ljudskog duha,

Niče je iz najdubljih snaša svoje duše težio za onim što smo gore označili kao slobodan stvaralački moral, On je elementarno osećao da je čovečanstvo došlo, na putu kojim je duševni razvoj naročito u poslednje vreme bio krenuo, do kritične tačke, Sve norme i svi pogledi ćudorednosti u sadašnjici potiču iz prošlosti, kad je priroda ljudske duše bila sasvim druga nego što je danas. Prema tome vidimo gde njihova snaga, naročito pod pritiskom prirodoslovnih predstava, sve više popušta, tako da oni danas, u svojoj osnovi, vrlo malo odSovaraju našem današnjem osećanju, Niče je pokušao, bezobzirnim iznošenjem istine, da razbije te »stare tablice«, pa da postavi nove, U svome »slobodnom čoveku« i u »nadčoveku« gledao je on predstavnika jedne nove, stvaralačke, ćadorednosti. Ali su se njegova nastojanja, prema Štajneru, razbila na jednoj grešci, koja se upliće i u njegove sjajne i tačno osećane no u stvari krivo gledane, istorijske, prikaze, Ona, starija, priroda čovečje duše bila je takova, da je ona, iako na neki mutan i instinktivni način, stajala u vezi s nekim duhovnim svetom, Iz toga sveta, dakako, i na tom starom putu, proizašli su i svi slari impulzi ćudorednosti, Daljnjim razvojem čovečje duše zatvorio se je taj duhovni svet čovečjoj spoznaji, te postao »опај drugi svet« Otuda propadanje starih moralnih sila, Hoćemo li, medjutim, u sadašnjici da obnovimo moral, da stvorimo jednu novu, savremenu, ćudorednost, moguće je to samo ma taj način, da putem koji

515