Nova Evropa

:slici

Beču, i to u svom stanu u Komodiengasse (Leopoldstadt). Branko je tada stanovao u Ungargasse (Landstrasse), i do-

lazio je Todoroviću na slikanje, On je već ostavio bio pravo, i upisao se na medicinu, Kad a je Todorović radio, Dio je zdrav, jak, lep, plećat mladić, sve su bečke rajle Tudovale za njim, Na njemu se onda nije opažalo da je бгидођојап, — Poznata reprodukcija Todorovićeve slike mije original, Ona ima svoju istorija, Čika-Stevi Popoviću, upravniku Tekelijanuma u Pešti, trebala je Brankova slika za kalendar ,Orao', pa ju je tražio od Todorovića, i ovaj mu je poslao, Tu sliku našla je kod Čika-Steve Mina Vukomanovićka, ćerka Vukova {zaljubljena u Đranka) i dotera je —u koriguje, yulepša Brankov lik, izostavivši namerno Brankove zaliske, „šajtle, Tako doterana slika izadje u „Orlu',, a odande i po drugim publikacijama, Sama slika Todorovićeva nestala је kod Čika-Steve!... U poznatoj ,Pevaniji Paje Simića — veli još G. Todorović — ugledala je sveta reprodukcija fotogralHije jedne горе (Gruppenbild), na kojoj je i knez Mihajlo, a u zadmjem redu Branko Radičević, Na toj slici vidi mu se samo glava i ćornji deo tela, To je dobra slika, — Inače zna još 6, Тоdorović, da je slikar Jova Popović, iz Pančeva, radio

Branka, — da li s originala, to ne zna; možda je ta slika

samo kopija, Ko je ovu sliku radio (iz ,Nove Еугоре), to

'G, Tođorović ne Izna,«

G. Vasa Stajić, u odgovor na naše pismo, piše o Brankovoj OVO: »Nije baš pouzdano, da je ovo Brankov portre. Ja sam

sam išao, posle G. Vujića, starome St. Todoroviću, ali on baš nije kategorično tvrdio da je to Branko. Sad mi je krivo

Što nisam pred Todorovićem beležio njegove reči nego se

oslonio ma meverno svoje pamćenje, On mi je, mislim, tvrdio, da je imao album u koji je upisao olovkom Brankov

Tik, Taj album mu je {to pouzdano znam da mi je govorio) kasnije propao u Brodu, kad se on vraćao iz Carigrada.

Ali je za Čika-Stevu {valjda za Orao) po albumu izradio

lik Brankov, koji se, medjutim, Gospodji Mini Vukovoj nije dopao, nego ga ona, i sama slikar, idealizovala. Tako da

је postao onaj nama odavna poznati lik, ali da nije veran, a

ovaj da je verniji. — Baba, medjutim, Која је budzašto (kažu

za 1 krunu) prodala ovaj portre, bila mi je u Matici da pro-

testuje: nije to Byanko, kaže, nego neki Miloš iz Beograda

Коб је oma poznavala, a koji se utopio u Dunavu, Budući da sam ja za Maticu pravio Vierfarbendruckh-klišeta po „ovom portretu, nisam hteo babu slušati, To je sve što хпат,«

346