Nova Evropa

izneo je i G. Andra Gavrilović neke podatke »O pravom liku Branka Radičevića«, koji uglavnom potvrdjuju, i donekle dopunjuju, gornji izveštaj. l on je imao razgovor o Brankovoj slici sa G. St. Todorovićem; upravo, G. Todorović je, u knjizi »Brankovo Veče« (koja je ugledala sveta povodom proslave Književno-Umetničke Zajednice u Beogradu uspomene na pedesetu godinu »Djačkog Rastanka« poslednjeg dana januara 1894), po njegovu predlogu, dao ovo objašnjenje. nove Brankove slike, koju je onda bio izradio, i koja je reprodukovana u toj knjizi:

»Ja sam Branka Radičevića poznao u prvoj polovini 1851 godine. Bio sam tada početnik u slikarstvu. Ne sećam se tačno, ali držim po Vaskrsu sedeo mi je Branko za nacrt svoga lika, U profilu radio sam ба zato što mi je kao početniku tako bilo lakše, A i u moju sliku »Srbi oko бизјага« {1853 godine) želeo sam uneti lik Brankov, ali mi on tada nije ispao za rukom.

»Ovaj sam crtež čuvao sve do pre nekih godina, G, Steva У, Popović zaište mi crtež da ба litograliše, i ja ga ustupim. Nu G. Steva po svoj prilici nije bio zadovoljan sa crtežem, te se obratio i Gospodji Mini Vukomanovićki, kćeri Vuka St, Karadžića, da i ona po sećanju što doprinese mome crtežu, i tako je postao ovaj dosada poznati lik Brankov, koji je suviše idealisan, Priznajem da i moj crtež nije bio sasvim veran liku Brankovu, ali ipak bio je mnogo i mnogo bliži istini no ovaj idealisani,

»Ovaj pak moj jedini nacrt lika Brankova pri litografisanju zađubio se, ali je ostala kod mene Još jedna kopija jednog mog učenika, Po njoj je izradjen i lik što sam ga na plafonu u mome predsoblju slikao, Lik za »Brankovo Veče« kombinacija Je iz ovogš dvoga«.

Na kraju još da spomenemo, da je i pok, Tihomir Ostojić, najbolji biograf i tumač Brankov, znao za Brankovu sliku koja se nalazi u G, Vujića, On ju je kod njega video još iste godine 1914, kad ju je G, Vujić kupio, i verovao je u njenu autentičnost, Radeći ma svojoj monografiji o Branku, 1915, interniran još uvek u Stonom Beogradu, on je tražio od G. Vujića гоговтаНји toga portreta, da bi je priložio svojoj knjizi (vidi o tome njegovo pismo G, J, Grčiću, od 2. juna 1915, u knjizi J. Grčića, »Portreti s pisama«, 1924, strana 125). Njegova je monogralija izašla, kako je poznato, u vidu knjige (218.) »Rada Jugoslavenske Akademije« u Zagrebu, 1918, bez portreta,

U »Brankovu Vidovdanu« (prilođ movosadskom »Vidovdamu« od 29, marta 1, 8,) reprodukovan je još jedan lik, za koji G. Krstonošić kaže, da ба je našao u Temišvaru kod jedne stare Jevrejkinje, za koji je G. Todorović takodje rekao (1919) da liči na Branka; ali G. Krstonošić ni u to ne veruje,

SI С —

349