Nova Evropa

бабо, 1, патаупо, ако зе to lice uzmogne pronaći, Po ovim odgovorima izgleda da se u Jugoslaviji sa čekovima barata, u najmanju ruku, vrlo primitivno i lakomisleno, Jer, kako se to ček, koji mora biti isplaćen po naredbi im en ovanoga lica, može »nespretno« naslediti? To ja nikako пе mogu da zamislim, Ček može biti nasledjen jedino popravom ili po krivom licu, Zato dotična banka mora poznavati ono lice kojemu ček isplaćuje, da bi to lice mogla držati odgovornim za slučaj prevare, Ako banka isplaćuje trećem licu, koje ioj donosi andorsiran ček, ona dakle mora to treće lice poznavati, i tražiti od njega da andorsira potpis prvog andorsanta te tako odgovara za istinitost čeka, i za isplaćenu svotu prema banci u slučaju prevare, Ili, zar je doista mogućno, da se u Jugoslaviji ček plativ po naredbi Nikole Nikolića može isplatiti i nekom Iks-Ipsilonu, koji se kasnije ne bi mogao pronaći!?,,.

G. Bilošević зе је, u svom odgovoru, upustio u dokazivanje teškoća na koje bamke nailaze sa neukom svojtom iseljenika, koja da ne zna što je ček, ni kako se naplaćuje, To sve može biti istina, Takovih teškoća ima i amo, Ali nije dovor o isplaĆivanju čekova pravim licima, nedo o isplaćivanju ukradenih čekova krivim licima,

Nego, kad se dublje zamislimo u ovake odgovore, i dovedemo ih u vezu sa sledećom okolnosti, onda postaje bivati jasno, zašto čekovi, ukradeni na kojoj pošti u Jugoslaviji, ipak mogu biti kod banke naplaćeni a da se varalicu »eventualno ne može pronaći«. Ovih dana mi je jedan naš ovdašnji bankar pokazao čekovnu knjižicu jednog novčanog zavoda u Zagrebu, iz koje knjige on kida pojedine čekove i ispunjava ih na tu banku, Na svakom čeku nalazi se, na hrvatskom i na francuskom jeziku, otštampana ova klauzula: »Čekovi u kojima su prebrisane riječi »ili donosiocu«, ih u kojima je naznačen platežni rok, ne će se isplatitfi«, — Šta ovakova nečuvena klauzula znači? Znači da banka ovakav ček može isplatiti kada hoće i svakome Ко ga prikaže, pa i tatu, a da je pritom zaštićena od svake odgovornosti! омаКоуе čekove siromah iseljenik kupuje a da ni pojma nema da je svoju muku takovim čekom ostavio na milost i nemilost kakova poštamskog tata u Jugoslaviji! Baveći se ovim pitanjem, men+i je ı prvom redu stalo, da poučim iseljenika kako da zaštiti svoju imovinu; ali novčanim zavodima u Jugoslaviji uz ček trebalo bi da je vezan i ugled

i interes, ТЕ. Lupis- Vuhić,

360