Nova Evropa

Uzroci crnogorske kapitulacije.

Kao posljednji još živi Crnogorac koji u detaljima poznaje uzroke crnogorske ne daće iz godina 1914, 1915, i 1916, a koji nema interesa da ih taji, nijesam mogao odbiti da kažem ukratko što znam o tome, a što ide u prilog ugledu moje, vjekovima slavom pokrivene, uže domovine. Od danas živih Srba, izuzimajući G, gjenerala P, Pešića, nekadašnjeg u Ratu šeta Štaba crnogorske Vrhovne Komande, ja sam zbilja onaj Кој pitanje kapitulacije Crne Gore najbolje poznaje, A. evo kako sam bio u stanju da se upoznam sa uzrocima оуоб tako važnog dogadjaja.

Kao političar pripadao sam u Crnoj Gori grupi slobodoumnijih ljudi. Ljevičarske ideje bile su mi oduvijek simpatične, Još kao nezreo mladić (1898), sa Rakovskim, današnjim boljševičkim prvakom, vodili smo u Monpeljeu (Monpelličr), obojica stranci {ja stipendista crnogorskog apsolutnog vladara], izbornu propagandu za socijalistu Benezeha, tipograta. U samoj Crnoj Gori, prirodno, simpatisao sam sa Liberalnom i Klubaškom Strankom; branio njene prvake, kad su bili u nevolji, pomogao im da se izvuku, i najposlje doprinio da u zemlji, bar po broju, predstavljaju najači laktor. Zbog ovih mojih političkih ideja, imao sam i dosta da pretrpim, pa sam karijeru pravio relativno vrlo polako, Balkanski Rat me zatekao kao poslanika u Carigradu. U to doba u nemilosti kod pokojnog Kralja, on se je mene sjetio tek kad ga je molio (februara 1913) komandant turske vojske u Skadru, da mu dozvoli da govori sa »poslje= dnjim crnogorskim poslanikom u Carigradu«, za koga, reče, zna iz iskustva »da je dobar Crnogorac i lično mnogo odan kralju Nikoli«. Kralj Nikola me onda zamoli, ili bolje reći naredi, da podjem da ga vidim, i dade mi za prva dva sastanka s Esadpašom i njegovim štabom instrukcije, Za dva posljednja sastanka ostavio mi je odriješene ruke, možda stoga što ni prva dva puta nijesam postupio po njedovim instrukcijama. Nije htio da mi dade instrukcije ni 23. aprila 1913, kad sam, kao civilni guverner Skadra, sam u ime Crne Gore tretirao u Medovi, sa predstavnicima medjunarodne flote, pitanje ustupanja Skadra Velikim Silama, Kralj Nikola je, dakle, bio promijenio mišljenje o meni, dajući mi apsolutno povjerenje ; još i više, on je, kako izgleda, stekao apsolutno uvjerenje o nekoj mojoj naročitoj diplomatskoj sposobnosti. Uostalom, s nepravom, Od toga časa, pa gotovo sve do svoje smrti, mogu mirno reći, više je vjerovao meni u pitanjima spoljne politike i poznavanju medjunarodnog prava nego кота drugom Crnogorcu, Godine 1917, naprimjer, kazao mi је: »Svak me izdaje, Mladji si od mene, spremniji si od mene,

348