Nova Evropa

stičnim putevima, ı nisu и чјауђепји оКбобатзКкоб ргеугата, poput drugih revolucija raznih pesnika, izgubili osećaj mere, ni zapali u eskatalošku mistiku, ili u »planetarnu žedj za rušenjem«; u njih nema odviše klasne mržnje, koja je inače vrlo tipična za komunizam. Naprotiv, oni su puni poštovanja za mmnogovekovntu kulturu i njene predstavnike, i protivno drugšim pesničkim pravcima uvek ističu svoju vezu s prošlošću celogš čovečanstva, Zato se lako i prijatno čitaju njihovi kojiput ne baš osobito dobri stihovi, koji su puni dečje najivne vere u spasonosnu ulogu Revolucije. U njihovu prikazivanju lika Revolucije ima, uza svu najivnost, i mno8do lepote i privlačnosti. Jedino su pesnici futurističke škole oberučke prihvatili Oktobarsku Revoluciju, i u pustoj želji za uništavanjem dali su liku Revolucije, u svojoj literaturi, uzak i užasan do odvrainosti izgled, Daleko od ovih krajnjih pravaca stoji osamljen Aleksandar Blok, koji uvek radoznalo traži izgubljenu svetost i duhovnu čistotu, Vatrena srca i čista pogleda, on зе хадиђао i u bezdane i tamne dubine Revolucije, pokazujući koliko je teška i odvratna u svojoj surovoj sadašnjosti, a svetla i veličanstvena u svojim ciljevima, Sasvim je drugačije shvatao Revoluciju Sergej Jesenjin.

.

Jesenjin je seljak, Jedva svršivši pučku školu, on kao mladić ostavlja svoje tmurno i od svih zaboravljeno selo i premešta se u prestonicu, Sde odmah upada usred ут оба književno-društvenog života. To je bilo u doba najintenzivnijih duhovnih istraživanja, i pisaca koji su se grupisali u različnim društvima, od kojih je najkrupnije bilo »Religijozno-filozotsko Društvo« na čelu sa D. S. Mereškovskim i Z. L Hipijus. U to vreme {1914/1915) budila su se patrijotsko-nacijonalna čuvstva, koja su dobijala ponešto uzvišeno-romantički karakter, uskrsujući duh davno umrlog »slavenofilstva«, Mnogo se govorilo o mesijanskoj ulozi Ruskog Naroda. Sasvim je prirodno, da je Jesenijm, koji je baš u taj burni momenat izlazio iz samoš naroda, dolazio neposredno od rala i pluša, i koji je Još nosio svoju slikovitu narodnu nošnju, te koji kao da Je simbolizirao dušu i genij naroda, — privlačio na se opštu pažnju i OSVOJIO simpatije, te zauzeo jedno od prvih mesta, A ovo nije moglo a da ne zavrti njećovom mladom glavom,

Pesništvo Jesenjina je originalno i čudmovato, lako je stajao sasvim blizu futurizmu, nije se on dao nikada sasvim strpati u uske granice makakve odredjene škole, nego je vazda išao svojim putem. On je najbolji i najsjajniji predstavnik s eljačkog pesništva, kojemu početke moramo tražiti Još u sredini minulog stoleća. Ali on nije pesnik sela i зеђасков života, u punom smislu reči, radosti, tuge i nezgode sela ne zanimaju njeda isključivo, kako je to slučaj kod predstavnika

134