Nova Evropa

pisao i proglasio, Krali imenuje ministre, Mi, dakle, ne bismo smjeli napadati ni ministre, kad bi se od. nas tražilo drukčije shvatanje vladaočeve časti. ] tako bi sav naš politički život, sva javna djelatnost, zamrli, i sva bi ustavna prava gradjan4 ostala neupotrebljena, kad bismo htjeli povući razliku u pojmovima časti, Čak ni kroničarsko bilježenje najobičnijih pojava života me bi bilo u takvome slučaju moguće. Moglo bi se shvatiti, naprimjer, kao uvreda ili kleveta vijest da je Kralj obolio, jer po austrijsko-pruskome shvatanju, svaki kralj mora biti fizički tako zdrav i savršeno sazdan, da ne bi smio ni ођођен, Ме bi se, isto tako, smjelo javiti, da je Kralj u lovu bio slabe sreće, jer — po austrijsko-pruskom shvatanju — kralj je nepogrešiv, pa nema zvijeri koju bi on promašio. Itd., itd.,.

Na ovome razlaganju, koje je poglavito pravno i počiva na Ustavu i zakonima, ne mogu ništa da mijenjaju izvjesne činjenice i pojave, naročito u zadnje doba. Ne tumače se Ustav ; zakomi sa stanovišta činjenica, već se tumače činjenice sa stanovišta Ustava i zakona. Alko ima ljudi koji nijesu demokrate, u punome smislu riječi, i koji ne umiju, ili neće, da cijene gradjanske slobode i gradjanska prava, zajamčene Ustavom, to nije dokaz da te slobode i ta prava ne vrijede, niti je uputstvo ili razlog da ih ostali dradjani napuste, Ovdje bi bile umjesne one riječi koje je, u jednom sličnom slučaju, uputio pok, Stojan Protić neopravdano samo »prečanima«: »Ali naša braća nemaju prava da zbog sebe i svojih osobitih prilika, možda, pomažu sužavanje i ograničavanje slobode Srbijanaca i njenih gradjan3. Srbija i Srbijanci nisu to ni zaslužili, Oni, naprotiv, imaju prava nato da podsete svoju braću, da im kažu: ne dirajte u našu slobodu, u naše svetinje, koje su i vama od koristi bile« {» Oko Ustava«, 1921, str, 66),

Postoje dva principa, jedam protivan drugome: engleski i rimski, Prvi je: »Rex mon debet esse sub homine sed sub Deo et sub lege, quia lex facit regem«; rimski pak glasi: »Quod principi placuit, legis habet vigorem«. Alko naši državni odvjeltnici i suci neće da budu Englezi, ne moraju biti ni Rimljani. Čak i ne smiju to da budu, Oni moraju biti ono i raditi onako kako im Ustav i zakoni ove države malažu, i na što ih ovlašćuju, пеођадтис! зе ипајгаб i nehajući za glasove koji dolaze iz mračnih kutova prošlosti,

Dr, Ivo Politeo.

88