Nova Evropa

sama i suviše svetovne prirode da ih štampa,“) Već u maju te iste godime 1850 nalazio se Cuca u Beču, i tu se upoznao sa Brankom Radičevićem, te je o tome pisao u dva pisma Bramkovu strica Nikoli Radičeviću u Kotor, moleći ga da pošalje Branku stoišeset forimata kao pomoć, O tim pismima govorio je, da postoje, Filip Radičević (još u »Preodnici« za 1884), ali je docnije olbjavljemo samo једпо od mjih,**) Godime 1851 i 1852, sve do smrti vladičine, proveo je Cuca koje u Beču koje u Glajhenbergu, Kada se. Njegoš, pred smrt, razboleo, Cuca je odmah ostavio Beč i pošao za Cetinje, gde je na vreme stigao da prisustvuje Мјебобеуц pogrebu, Tih godima počimju da donose razni maši listovi prve Gucine pesme, »Srbske Novine« za 1851 imaju od mjega, pod potpisom Venceslav A, P, Crnogorac, jednu prigodnu pesmu: »Čustvovanja u vreme bolesti crmogorskoga vladike P, P, Njegoša«, koju je on datirao »Na dunavskom parobrodu, 23, jumija, 1851«, — onako isto kao što je jednu pesmu Фостије datirao: »U Splitu'na vaporu, 20, januara 1854«, Iza vladičine smrti ostao je Cuca neko vreme ma Cetinju, sa jedmim krajikim prekidom u maju 1853 koji je proveo u Glajhembergu, Како tvrdi Vuk Vnrčević, Cuca je za to kratko vreme na Cetimju bio kod Damila senator crnogorski, Ubrzo. medjutim dodje izmedju Cuce i Damila do sukoba, i to, kako priča, Jovam Subotić u svojoj autobiograđiji, zbog nekog novca što ga je Vladika dobio od Rusije za potporu Crnoj Gori, a Кој је novac posle uzela Cucima majka, pa ба mije htela da vrati, tvrdeći da joj ба je om, Damilo, poklomio, Cuca je tađa роbegao iz Crne Gore,

Po jedmom ipismu пета Damila {od 18.730, novembra 1853) baronu Majendorfu, vidi se da je Damilo bio uverem da је Сиса, за dva druga Crnogorca koji tada pobegoše sa njim, spremao zaveru protivu njega, i da su omi bili ugovorili da pošalju Cucu u Srbiju da traži iz narodne kase na zajam jednu sumu movca kojom bi se mogli potkupiti narodne poglavice да ugstamu protiv Папша; даје, да jedan od mjih zauzme magacine sa mumicijom i topovima, pa da sa vojskom oplkole Danilov dvor, a magone njega silom ma ostavku, i da se pošto Damila i još pet njegovih senatora »пебоуебпо proferaju, i pošto Pera Petrovića za kmjaza proglase, — jednom za vazda liše rosijskog pokroviteljstva, a prime framcuzkoga«,*”**) U isti mah pisao je Damilo i kotorskom poglaуати о begstvu ove trojice, te ga je molio da ih zaustavi u

%) М, Vrčević: Život P, P. Njegoša« »Članci i Studije..,.«, Knjige Matice Srpske, ibr, 46), +%) „Пат« za 1911, sv, 5, ##%) (Оуо зе разто malazi u Cetimjskom Arhivu {pod br, 360),

349