Nova Evropa

Lekari su odmah oglasili ramu za smrinu, jer su kuršumi prošhk kroz bele džigerice, Do ponoći bio je ranjeni pri čistoj pameti ı mogao se pri сушта bolovima razđovarati, U ponoć počelo je zlo otmati mah, + u četiri sata u jutru izdamuo je Vojvoda &s velikim mukama, Isti dan saranjen je u Bujukderu u dva sata posle podne,..

Dalje se, uz ovaj izveštaj, opisuje Perovićev život, Kaže se, kako je 18 do 20 dama pre ubijstva dobio jedan telegram iz Austrije u kome mu se skreće pažnja da su poslate najmljene ubice za njim, Navodi se dalje, da je Perović bio pristalica tada skoro proteramog predsedmika crnogorskog semata i kneževa rodjaka Gjordja Petrovića, i naglašuje se da Je to možda povod ubijstvu, Kako dalje pisac ovog člamka veli, Perović se pred samo ubijstvo spremao da ide u Petrograd, U Austriji je, kaže se još, došao bio do čina ulamskog poručnika; bilo mu je, kada je pogimuo, oko 25 godina, i u zadnje vreme nalazio se sa službom u Gracu kod devetog ulamskog puka, A što je od naročita imteresa, pisac {koji je u stvari sam uredmik M, Popović), koji je lično poznavao Cucu, tvrdi da je Cuca, pred ubijstvo, pisao jedmu istoriju Crne Gore i neke romane, samo ne zna jesu li ti rukopisi ostali sačuvami,

Cucimo ubijstvo prokomenitarisano je tada бофоуо и зуој evropskoj štampi, Mala Crna Gora je u taj mah ionako bila skremula na sebe pažmju radi nutarnjih nemira, sa jedne strame, a kao gnezdo intriga Velikih Sila, sa druge strane, I naši listovi su se dovoljno osvrnuli na taj dogadjaj. Naročito dva rivala, »Svetovid« i »Srbski Dnevnik«, »Srbski Dnevnik«, u kome je Medaković sada vodio kampanju protivu Damila i njegova kruga na Cetinju, osudjuje oštro to ubijstvo {v, broj 48, i 50.), i veli: »Cuca nikad nije mogao biti knjazu Damilu opasam u toliko da mu se na taj način glave dolazi«, »Svetovid« pak, koji sada više iz pakosti prema »Dnevniku« brami Damila, a i nada se možda krišom nekoj koristi od toga, iako je Cuca nekad imao u njemu širom otvorene stupce, propraća izveštaj o njegovoj pogibiji (u br, 46, ovim rečima: »T Teško побата род manitom glavom! Idi mudro, ne pogini Mudo!« A malo kasmije (u broju 52.) ovako temdemcijozno komentariše: »Za Stef, Perovića Cucu, koji je u Carigradu poginuo, čujemo da je u Carigradu izdavao se za nasljednika Crne Gore, i šetao se u odjelu kao Kmnjaz obučem, Om je u Carigradu iskao, da mu Sultan da vojske protiv Crne Gore i Albamije, pa da će ih Sultanu pokoriti, Tim je došao kod mnogih u podozrenje, te je pao kao žertva svog nemudrog hvalemja. A ljetos je u Maju pisao knjazu Damilu iz Carigrada, i molio ga da mu oprosti, i dozvoli da se natrag vrati u Crnu Goru, odakle je godine 1854 izgmam sa Perom Petrovićem i serdarom Milom ,..« Način na koji je Cuca ubijen izazvao je kod mmogih gnušamje, »Srbski Dnevnik« {u

355