Nova Evropa

· а 1 danas još radi, bez ikakve svrhe i cilja; tome dabošgme nije kriv filološki metod kao takav, već su krivi oni koji da s nerazumijevanjem upotrebljavaju. Šta je koristilo G. Barcu, naprimjer, da je zbog jednog jedinogš podatka »radio mjesece«, kad ба је tražio s potpuno pogrešnom pretpostavkom da će mu ovaj dati odgovor na jedno pitanje na koje mu nije mogao da odgovori? Neka on i dalje obavlja svoje »crnačke poslove«, kako ih naziva, ali neka ih ne obavlja, kao dosada, u ime jedne predrasude i sa polpuno pogrešnih književnih pretpostavaka, pa neće niko imati razloga da mu prigovara,

Nesigurnost književnog shvatanja G. Barca očituje se jasno i u njegovoj klasifikaciji naših književnih istoričara: s jedne strane postavlja Skerlića, Prohasku, Pavla Popovića, Fanceva, i Vodnika, a na drugoj strani, Nedića i — Matoša, Najprije, kakva posla ima Matoš s Nedićem? Matoš je bio, možda, briljantan književnik, duhovit kozer, i kapricijozno-impresijonističli feljtonski kritičar, bez ikakvih pretenzija naučnosti, dok je Nedić radio sa gledišta jednog odredjenog estetskog shvatanja. КоНКкобоа ва G. Barac ubrajao medju one koji vrše »glavosječenje en masse«, on je svojom strogom kritikom, dakle upravo »glavosječenjem«, prokrčio put Skerliću i Bogdanu Popoviću, koji su svojim visokim mjerilom postavili neke srpske | pisce na njihova mjesta i blagotvorno uticali na razvitak ukusa. Oni nijesu, u čisto književnim pitanjima, uzimali u obzir »nacijonalni okvir«, kako traži G. Barac, već su sudili kriterijem koji je prelazio sve nacijonalne obzire; a da tako nijesu radili, ne bi sigurno bili postigli one uspjehe koje su postigli. Što se tiče ostalih, da se zadržimo samo na G. Fancevu: on radi mirno na svom području, nepresižući nikada u područje čisto književnih pitanja, pa šta on ovamo spada? Niko ne ustaje protiv filologa, dok ostaju u granicama svoga posla, nesudeći o književnim vrijednostima sa gledišta svogfga metoda,

U svemu ovom radi se o jednom vrlo važnom problemu, pa zboš фоба оуо i pišem. Taj problem nije potpuno jasan GG, Barcu, što očito izbija iz ovih njedovih riječi: »Jer na koncu konca, nije mnogo važno,... da li je {pisac} svoje ličnosti kakve gospodje Mare ili ljubavi Mice iznosio potresno, živo i vjerno. Sva su fa pitanja, makar koliko bila za literata i literarni život važna, od uzgredne vrijednosti, ako ona ne zadiru u jezeru životnog problema.« Za G, Barca je »smisao književnosti«: »intujitivno prodiranje u problem života«, Život, како ба shvata G.,. Barac, jedna je potpuno prazna apstrakcija, Što je taj »život« koji ima da se zamisli van »ličnosti gospodje Mare«, i je li ga moguće zamisliti? Zar život postoji van · konkretnih individua? 1 ako ta ličnost nije »živo« i »potresno« prikazana, tojest ako književnost ne izvire neposredno iz

278