Nova Evropa

Стад Кађ.

Grad Rab diže se na poluotočju izmedju pitome uvale Sveta Eufemija i gradske luke, Zanimljiv je i nezaboravan pogled na Brad sa morske strane: gradske zidine, sa sredovječnim zgradama i crkvenim zvonicima, kao da poniru iz mora. Pravi grad iz priče, Na veče, kad sunce zapada iza zidina, duge зјепе | zvonika crtaju fantastične likove po tihoj morskoj površini, i pružaju se sve dalje i dublje, kao sablasne ruke, koje bi htjele da se odbrane, ili da se dohvate Velebita, odakle je gradu uvijek pridolazila svježa krv, i dah života, ~

Postanak grada Raba siže daleko u istoriju, Spominju ga već Plinije i PtolomeJ. Utvrde mu pojačava rimski car Oktavijan Avgust, Za Seobe 'Narod4 stradava, ali ga Vizantija i ponovo utvrdjuje. U XII, XII, i XIV stoljeću, on se širi, poprima konačni oblik, i zahvata prostor na kojemu danas stoji.

Premda sam otok geografski ne pripada Dalmaciji, već Hrvatskom Primorju, grad Rab pokazuje sve karakteristike dalmatinskih sredovječnih gradova, te zajedno sa Hvarom i Korčulom predstavlja izraziti tip mediteranskog otočkog grada. Ulice su u njemu uzane i strme, mnoge stepenice vode sa obale uz brežuljak, na kojemu leži grad, Napola porušeni zidovi i palate, svodovi kroz koje prolaze ulice, lodja sa stupovima, sve su to karakteristike dalmatinskih gčradova.

Već površan pogled na grad otkriva, da je Rab prošao kroz eru velikog blagostanja. Palate su velike i prostrane, pa je njihovo ukrašivanje sigurno stajalo čitava bogatstva. Na svakom koraku nailazi se na umjetnički izradjene portale sa drbovima starih patricijskih porodica, na ukusne bifore i trifore u venecijanskoj otici, na renesansne balustrade... Nešto je od toga još odlično sačuvano, a nešto već trošno ili ruševno,

Čisti romanski zvonici Raba, koji se u nekom bizarnom redu, kao u litiji, nižu s jednog kraja grada na drugi, te prkosno razbijaju horizontalu gradske panorame, dajući onu poznatu siluetu grada, dominiraju nad čitavim kompleksom zidina, palata, i novih hotela, ma s koje strane gledali na grad. Srećom, nije se medju njih ušuljao nikakav barokni ili renesansni toranj, koji bi prekinuo ili narušio tu romansku harmoniju! Otmena jednostavnost tih zvonika prelijeva se na čitav grad. Ona tri manja — od temelja do krova jednolične četverouglaste forme — sa malo prozora, koji su na svakom zvoniku druge individualne izrade, ističu se svojom ljepotom i ekspresivnošću, Zvonici crkve Svetog Ivana i Svetog Andrije imaju oštar piramidalan krov, dok onaj Svete Justine nosi zaobljenu kamenu kapu. Ta tri zvonika, regbi, dosižu vrhunac ekspresije, i ostaju izgledom za svaku kasniju

387