Nova Evropa

Ako su nam pojmovi indiferenine apstrakcije, možemo ih primijeniti na sve što nam se prohtije, baš kao što u matematici kažemo »dva« 1 za oblake i za slonove. Zboš toga se i Halerov apstraktni način prikazivanja okreće kakogod on hoće: on sam gleda na stvar lHzikalno-matematski, a govori o »duhovnosti«, Govoreći o Nazorovu gledištu, on u jednoj složenici upotrebljava čak pola riječi ispravno a pola krivo: on kaže, za Nazorovo б1еdanje realnosii, da je »mehaničko-naturalističko« i »čulno-staiičko«, Jest, naturalističko i čulno, ali »više naturalističko« i »finije čumo«, — no nikako nije ni mehaničko ni statičko, Nazor Sleda i na jezik okom posmatrača prirode; ali ne onog koji vidi samo kemiju i procente tvari u biljci, koji samo nabraja vrste i izbraja prašnike, nego onoga, koji gleda s udivljenjem život i njedove manifestacije u biljci, Haler gleda na svijet očima apsiraktnog idealizma i mrtvog energitizma modernih spekulativnih filozof4, koji hoće da svijet pojednostave do neke formule;

naravno, Jako komplicirane, — Srednji Vijek bi rekao za Nazora da je »realist«, a za Halera da je »nominalist«, Danas je takovo vrijeme, da je — s jedne strane — u

društvenom općenju ljudi [čak medju braćom i prijateljima), zavladalo neko povlačenje u sebe, neki nemio diplomatsko-političko-neiskreni slav; a u promatranju prirode, traženje sve dublje skrivenih tajana, Zato jedan te isti pojam znači katkada bijelo, katkada crno. I Dr, Haler nam se može činiti vrlo oštar mislilac, dok se ne zapitamo: šta on zapravo doživljava u svojim riječima i pojmovima? No baš sada, u ovom slučaju, kad ga vidimo u razgovoru s jednim neobično životnim pjesnikom, iskače sav herbarski miris njegova teoretiziranja, Nazor više i bolje vidi i obuhvata, a Haler zna sasvim općenito matematski misliti i to primjenjuje u jednoj sasvim specijaliziranoj oblasii, Tim stvara zabunu, jer se sadržine života, kraj tako velikih skokova, jedva mogu kontrolirati; naročito ako je čovjek savjestan i pazi na svoje riječi, A pogotovo je teško objasniti drugome u čemu su nesporazumi, kad razgovaraju dva tako drugojačija čovjeka, Nazor stalno daje karakteristike slasova, otvara nove vidike, opisuje svoje doživljavanje riječi, Haler kritizira uime neke duhovnosti, koja je »dinamika i aktivnost«, ali ni jednom riječju ne kazuje kako se manifestira ta duhovnost, u čemu je ta dinamika i ta altivnost, Protiv jasmih i sadržajnih teza Nazorovih postavljena je neđacija bez sadržine, Halerovi primjeri {»sine«, »ljubav«), dokazuju samo to, da se glasovi mogu metamorflozirati još nekim novim djelovanjima duha; to su samo modifikacije riječi, koje ničim ne dokazuju da pojedini glasovi nemaju još svoju individualnu karakteristiku ; io veoma bogatu. Čitalac takove kritike treba da se zapita: »Ima li Halerov ,duh {pojam), kakova odnosa prema fizičkom svijetu? Kako to duh ulazi u fizički svijet? Kako on ulazi u čovjeka

189