Nova Evropa

koji je nosio naslov »Sloveni, s naročitim obzirom na Američane slovenskog porekla«, I sad, kad ih čitam, osećam da je to ono što imam da kažem, uglavnom, o Meširoviću i njegovoj umetnosti. Zato ih šaljem za broj »Nove Evrope« posvećen Meštrovićevoj pedesetgodišnjici, uz sledeće moje lične uspomene na časove koje sam, u Evropi i u Americi, proveo u društvu Ivana Meštrovića,

=

Moje poznanstvo s Ivanom Meštrovićem počinje u mesecu maju 1919 godine. Bilo je to u Parizu, za vreme Mirovne Konterencije, Tamo me je odvela želja da pomognem jugoslovenskim delegatima u njihovim pregovorima s američkim i engleskim deleđatima. Pokojni Pašić me je uveravao da će im ta pomoć ЊЕН дтабосепа.

Pokojni Jovan Cvijić, takodjer jedan od jugoslovenskih delegat4, skrenuo mi je jednog dana pažnju na umetničku izložbu u »Pale-Rojal«-u u Parizu. Govorio mi je, da na toj izložbi ima znatan broj jugoslovenskih umetnina koje će mi se dopasti, a naročito skulpture Ivana Meštrovića. I pre toća sam mnogo čitao o Meštrovićevoj umetnosti, a i čuo sam o njoj najoduševljenije reči Oca Nikolaja Velimirovića {koji je prvi put posetio Sjedinjene Države u godini 1915), Cvijić me je uveravao, da ni kitnjasti novinarski izveštaji ni Velimirovićeve krilate reči ne prevazilaze vrednost i lepotu Meštrovićeve umetnosti, Tako uskoro krenem u Pale-Rojal da na vlastite oči vidim umetničke radove o kojima sam toliko čuo i čitao. Tamo me pozdraviše već izdaleka Kraljević Marko, Srdj Zlopogledja, Kosovka Devojka, i Meštrovićeva Majka.

Ja sam bio onda, kao što sam i danas, tek neiskusan amater u vajarskoj umetnosti, pa nisam znao tačno zašto mi se Meštrovićeva skulptura tako dopala već kad sam je prvi put video. Na moju sreću, bio je i velik broj vajarskih stvari od francuskih umetnik4 izložen u susednom salonu, tako da sam mogao uporediti Meštrovićevu skulpturu sa savremenom francuskom skulpturom. Razlika je bila očigledna, čak i za oči jednog amatera, kakav sam ja, Naprimer, Meštrovićeve »Udovice« nisu izgledale kao hladan kamen već kao živa stvorenja, u kojima teče životvorna krv, pa kad sam ih poredjivao sa sličnim francuskim stvarima, činile mi se te stvari tek bledi odjeci, spomenici doneseni s kakvog groblja na izložbu u Pale-Rojal,

Idućeš dana, opet po savetu pokojnog Cvijića, posetim Meštrovića u njegovu hotelu, i odmah se na prvom sastanku sprijateljislmo: on me pozove na večeru, i na toj večeri provedem jedno prijatno veče u društvu sa njim i sa njegovom ženom, i sa profesorom Bogdanom Popovićem. Gospodin Profesor je celo to veče vrlo zanimljivo govorio o estetici, nesamo u lepim

362

ние