Nova Evropa

onda sam uživao u njeđovu društvu po celo veče, katkad čak i do posle ponoći, slušajući sa najvećim zadovoljstvom njegove lepe i pametne reči, Niko me nije toliko potsećao na guslara kao on, Njegovi razgovori i o najobičnijim stvarima zvučili su mome uhu kao pesme iz starog doba kosovskih guslara, Te prijatne večeri zabeležene su sa crvenim slovima u kalendaru moga pamćenja, ı — začudo — često me poltsećaju na Ono prvo veče koje sam sa Meštrovićem proveo u Parizu maja meseca 1919: one večeri on je ćutao, jer nije verovao da бе ба једап slavan profesor Beogradskog Univerziteta mirno slušati; na mojim večerama, u Univerzitetskom Klubu u Njujorku, on je rado govorio, jer je u mojim očima primetio da ба slušam rado i sa dubokim ushićenjem, Niko mi nije ulio u dušu tako duboku veru kao on, da su Srbi i Hrvati jedan narod, rodjeni iz iste utrobe jugoslovenske matere; da ih je milostivi Bog ujedinio još u početku sveta i veka, ali da ih je neki zao duh razdeljivao i razdeljuje odvajkada pa sve do danas,

Moje poprsje u bronzi, i poprsje moje majke, koje mi je Meštrović posvetio, dragocena je uspomena na naše prijateljstvo za minulih četrnaest godina,

Mihajlo Pupin.

Meštrović u Pragu.

Bilo je to još godme 1923, Када је паза »Ргабег Ртеззе« izdala svoj prvi naročiti broj o Jugoslaviji (i u njemu članak M. Ćurčina o Meštroviću), da je u krugu našeg uredništva pala reč o tome, kako bi već bilo vreme da se i u Pragu priredi jedna izložba Meštrovićevih radova, Tada je ostalo samo na reči, i tek nakon devet godim4 — pošto je medjutim »Prađer Presse« stalno donosila članke i izveštaje o radu jugoslovenskog Majstora, objavljujući ujedno, prva u inostranstvu, snimke njegovih najnovijih skulptura, — pojavila se opet stara misao, ali ovaj put već sasvim Jasno, kao plan. Neposrednim povodom bila je Izložba u Zagrebu {maja i juna 1932), koja je pružala pregled Meštrovićeva rada za poslednjih deset godina, pa se činilo zgodnim da se o tome sazna i vam zemlje, Još tada su povedeni razgovori izmedju uredništava »Prager Presse« i »Nove Evrope« (Која је imala da posreduje kod umetnika, kao što je činila i u drugim prilikama), da bi se Izložba iz Zagreba prenela u Prag; a u Pragu smo sondirali teren, gde i kako bi se Izložba mogla prirediti, U Pragu je pripreman tada veliki Sokolski Slet, pa je bilo prirodno da je i za ovu stvar uprava Sokola ({»Československ4 Obec Sokolska«) prva dolazila u obzir; ali Soko nije prihvatio predlog, pa su povedeni pregovori sa dva umetnička udruženja, opet bez

365