Nova Evropa
vlade, koja tek što mu je dala slobodu ı zemlju, ı protivu plemstva, kome i sami pripadaju, Naišavši kod seljaka na nerazumijevanje i pesnice, Markelov gubi vjeru u lakoumno i površno primljene ideje, a Neždanov u samoga sebe, osjećajući se suvišnim i nepotrebnim i u životu ruskoga naroda i u srcu ljubljeme djevojke, Neždanov ne nalazi drugoga izlaza iz ovoga mučmoga položaja do revolverskoga metka u grudi,
U romanu »Dim«, ove ljudski aveti — danteovske sjeni još za života, — koje su se kao dim lokomotive odvojile od rodne grude pa se bez traga i ploda dube u pustome zraku, promiču pred našim očima u čitavim serijama, S jedne strane, to su predstavnici petrogradske elite, koji troše lako stečeni novac i život u trivijalnom i besmislenom veselju; s druge strane, to je, vodjena od Gubareva, revolucijonarna omladina ruske političke emigracije toga doba, I jedni i drugi prekmuli su veze sa ruskom zemljom, stoje уап гизкоба života, i nesamo da nisu od koristi za ruski narod nego su čalk i štetni: svi su oni tek dim i čadj u mjegovome životu. Takva je slika ruskoga društvenog života u Turgenjevljevim romanima — plod njegovih četrdesetogodišnjih zapažanja i proučavanja, Da li ta slika odgovara ruskoj realnosti onoga doba?
Svakako, vladavina cara Nikole I, u socijalnom smislu, predstavlja doba žestoke reakcije. Zaplašen slobodoummnim težnjama i revolucijonarnim pokretom višeg ruskog plemstva, ovaj se Car potpuno predao u ruke njemačke kamarile, koja je upotrebila sve mjere da bi ugušila i iščupala iz korjena sve elemente ruskog narodnog duha, Poznato je, da je ona dovela Rusiju do nečuvenog političkog ı ratnog poraza, le da je zauvijek potkopala medjunarodni značaj i prestiž Rusije kao države, Ali ni režimu Nikole I nije polazilo za rukom da zatvori sve izvore ikroz koje je izbijala snaša ruskogša duha. Istina je, da su grof Benkendorf (poznati šef zloglasnoša Trećegša Odjeljenja) i njemu slični pogubili najveće ruske pjesnike, Puškina i Ljermontova, ugušili dar Poležajeva, osakatili Dostojevskoga, i t, d.; ipak, baš u doba ovoša Cara procvjetalo je i proklijalo sve čime se ponosi ruska književnost: Puškin, Ljermontov, Gogšolj, Dostojevski, Turgenjev, Gončarov, Lav i Aleksije Tolstoj, Ljeskov, Tjučev, Njekrasov, Pisemski, i toliki drugi, Glinka u ovo doba udara temelje ruskoj macijonalnoj muzici; Gogolj i Ostrovski stvaraju rusko nacijonalno pozorište; genijalni Šćepkin reformira, u duhu realizma, slumu ruskoga glumca, podiže moskovsko kazalište na visinu jedne nacijonalne prosvjetne ustanove, — sve to u najzagušljivijoj političkoj i socijalnoj atmosferi, u doba najtežih represija, upravljenih protivu prosvjete, protivu svega slobodoumnoga, naprednoga, nacijonalnoga, kada su — za entuzijastički članak povodom smrti
454