Nova Evropa

(biskup Marko Kalogjera odmah se je zahvalio na izboru). Ovi poslanici bokeljskih općma4, sa poslanicima dubrovačkim, imali su otići u Beč ida prešovaraju o sjedmjenju Dalmacije s Hrvatskom; ali nijesu mi otišli u Beč, jer su to osujetili svojim imtridama moćni protivnici sjedinjemja.

Medjutim, za 6. aprila 1861 bio je sazvan, za prvi put, Dalmatinski Sabor u Zadru, Strašna je bila ona izborna borba u Dalmaciji, Borili su se pristaše Narodne Stranke, složni Hrvati i Srbi, s »autonomašima«, Austrijska Vlada, odnosno Dalmatinska Vlada u Zadru, i činovništvo, bili su uz »autonomaše«, i ovi na izborima pobijediše, Ali složni Bokelji izabraše za svoja četiri zastupnika gorljive zagovornike sjedimjenja, i to za vanjske općine u Bold: Stefana Ljubišu, iz Budve, i kap. Luku Tripkovića, iz Dobrote; za gradove u Boki: odvjetnika Dra. Bernarda Veronu iz Prčanja; a za veleporeznike: kap. Joza Gjurovića, takodjer iz Prčanja, Od 41 zastupnika Dalmacije, bilo je prvi put izabrano samo 13 {sa vladikom Kmeževićem, virilnim članom Sabora, bilo ih je u sve 14) Narodne Stranke, a izmedju njih ova 4 Bokelja. Boka je dakle još onda bila najnacijonalnija. Velika većina u prvom Dalmatinskom Saboru bila je autonomaška,

Dne 18. aprila 1861 bio je u Saboru, u Zadru, na dnevnom redu predlog, da se biraju poslanici koji bi imali ugovarati o sjedinjenju s odaslanicima iz Banovine. Autonomaš Dr. Galvani, poduprt od Dra. Antuna Bajamontija, predložio je u ime autonomaške saborske većine, da se ne primi taj predloš, naime, da se poslanici ne biraju, Narodna manjina je prosvjedovala proti tomu predlogu Dra, Galvanija. Medju potpisima ovom prosvjedu fali potpis zastupnika Ivičevića, iz Makarske, jer je ovaj bio protjeran iz Sabora od autonomaške većine, da tako autonomaši njegovim odalečenjem iz Sabora dobiju dvije trećine saborskih gclasova i budu po tomu Sospodari riješavabhi u Saboru svako pitanje, bez obzira na narodnu manjinu. I ta »autonomaška« većina tako se je ružno dalje vladala prama manjini, da je ova napolcon izgubila svako strpljenje. Bokeljski zastupnici predložiše, da otidu svi in corpore u Beč, potužiti se Caru i Kralju; to bi od ostalih prihvaćeno i izvršeno: iznenada otputovaše iz Zadra svi put Beča, a da autonomaši nijesu ništa za io znali, Sabor je u Zadru još bio otvoren, ali od narodne manjine nije bio prisutan nitko već sam Dubrovčanm Dr, Gjuro Pulić, koji je bio ostao da pazi rad autonomaške većine. Postupanje narodne manjine iznenadilo je naravno autonomaše, pa bojeći se da im manjina u Beču ne pokvari račune, bržebolje i oni otputovaše put Beča: većina saborska otišla je u potjeru za manjinom! U toliko, u sjednici Hrvatskog Sabora u Žagdrebu {dne 27. aprila) bi odlučeno, da se pošalje u Beč sjajna deputacija pred Kralja, koja će istaknuti potrebu sjedinjenja, Znamenita je i

118