Nova Evropa

stava prema umjetnosti, uzima alternativa: ili »tendencija« ili »lart pour lart«), jer je ovaj jedan dekadentni pravac koji se, ponikavši na duhovnoj praznini, igra briljanmostima spoljašnje forme. Tvrdnja o autonomnosti umjetnosti znači, da ona nije sve i ništa, kalko tvrdi pozitivizam, da ona nije spoljašnje kićenje misli, kako misli intelektualizam, medo da je ona specilična djelatnost duhovna, sa svojim značajem i sa svojim kvalitetnim razlikama,

I baš to usredsredjenje pažnje na razlike kvaliteta daje Kročeovu sistemu filozofski karakter za razliku od pozitivizma koji radi sa kvantitativnim razlikama. Kročeov je žilozoiski metod distinkcija, dok drugi pravci rade apstrakcijom, A distinkcija je jedino moguća na kvalitativnim razlikama. Što se ima distingvirati, ako se ne priznaju duhovnim djelatnostima njihovi posebni kvaliteti? Kvantitativni mentalitet ne može da razaznaje kvalitativne razlike, i zato mu ne preostaje drugo do metod apstrakcije, Otuda generalizacije čulnih utisaka, asocijacije, »uživljavanje«, i t. d., bez specificiranja mjihove estetske prirode. Kročeova estetska djelatnost nije empirijsko-apstraktni pojam (сгуепо, sisavac]}, пебо konkretni pojam nastao na kvalitativnom odjeljivanju estetske funkcije od drugih djelatnosti. Tako je Kroče mogao da postavi svoju jedino ispravnu definiciju teoretičara i kritičara umjetnosti kao umjetnika ujedinjena s filozofom (»philosophus additus artifici«). Adekvatno se može da teoretiše o umjetnosti polazeći s konkretnih umjetničkih utisaka a nikako indiferentnim generališućim metodom empirijskog psihologa i apstraktnog filozofa.

Treba da budemo zahvalni izdavačima »Kosmosa« i G. Vitezici što su se latili ovoš8 napornog posla. U Kročeovoj knjizi izneseni su problemi s kojima mora da bude načistu svaki teoretičar umjetnosti i bez kojih nije moguće nikakvo ozbiljno raspravljanje o umjetnosti miti ikakva ozbiljna umjetnička kritika. Nije pritome važno hoće li neko primiti pojedina Kročeova shvatanja ili ne, koliko je važan sam Kročeov metod. Čitalac neće naći u ovoj knjizi nekritično primanje »naprednih« i »savremenih« shvatanja — kao što je kod nas običaj —, nego ozbiljno istorijsko proučavanje problema, njihovo postavljanje i rješavanje kroz stoljeća, njihov kontinujitet, pa zatim nastojanje da se shvate pozitivne i negativne strane pojedinih sistem4, napor da se unese svjetla u pojedina još tamna pitanja па csnovi vjekovnog iskustva i, najzad, dosljedno i strošo odredji'vanje pojmova, bez čega nema ispravnog mišljenja. U jednu riječ, Kročeova je Кпјба jedistven putokaz КкопКкте ов mišljenja, i to nesamo u oblasti estetike, Prijevod G. Vitezice, ugšlavnom, je tečan i ispravan, osim izvjesnih Srešaka, koje su neizbježive pri tako teškom pothvatu, A Hale

400