Nova Evropa

publike vidi se, uostalom, po repertoaru opernih kazališta: prvo mjesto zauzimaju fu: »Evgenij Onjegin«, »Pikova Dama«, »Karmen«, dok u opereti vladaju takodjer neumrli: »Ciganski barun«, »Vesela udovica«, »Lijepa Jelena«, i t, d..,

Ali, uprkos svih neuspjeh4, Stranka {Vlada} nije napuštala nastojanja oko sovjetizacije glazbe, pa je osnovala niz pučkih pjevačkih i muzičkih društava, razašiljući po gradovima i selima unutrašnjosti bezbroj agitatora (pjevača, harmonikaša, balalaječnika), te organizujući narodno-muzičke olimpijade, na kojima sudjeluju zborovi i orkestri svih mogućih narodnih instrumenata sa mnogim hiljadama članova, Samo, i ove veličanstvene priredbe više su govorile o zbilja velikim organizatorskim sposobnostima boljševika nego što su davale pozitivne rezultate umjetničko-muzičko8 karaktera. Boljševici su pokušali sovjetizirati čak i pravu pučku glazbu, dati seljačkoj i proleterskoj pjesmi svoj pravac i karakter, i cjelokupni komplicirani i glomazni vladin aparat otpočeo je izradjivati planove, programe, tačne instrukcije, u tom pogledu, Ali su i tu godine napornog i bučnoš rada donijele isto potpuno razočaranje, јег narod nesamo da i dalje pjeva svoje stare pjesme, nedo 1 nove stvara u istom prijašnjem duhu!

U ostvarivanju ogromnog boljševičkoš muzičkog plana učestvovale su mnoge hiljade glazbenika i stare, predrevolucijonarne, generacije i nove, stvorene. Oktobarskom Revolucijom: stari su davali svoje znanje i iskustvo, a mladi — vjeru 1 entuzijazam. Ali, unatoč dugog, napornog, a katkada i iskreno-oduševljenog rada, sve ove muzičke armade nisu požnjele uspjeha. Stvaranje posebne sovjetske glazbe zastalo je na mrtvoj polaznoj fačci, i ne pokazuje znake mogućeg daljeg razvoja, Ako, dakle, nije krivice za ovaj zastoj 1 porazan neuspjeh, do glazbenik4, onda njegov uzrok leži dublje, bezuvjetno u samoj ideji sovjefizacije glazbe, Ovaj zadatak, makako ozbiljno i naveliko zamišljen, u suštini Je svojoj neostvariv, jer hoće da spoji ono što se ne d4 spojiti: putevi 1 metode glazbe, kao umjetnosti, apsolutno su protlivni putevima i metodima stranačko-političke propagande. Boljševici su zdravu u osnovi misao {jer stvarno, umjetnosti bez tendence nema!) doveli do nemoguće zaoštrenosti, te time sami unaprijed pripremili slom svojih »planetarnih« planova. Ipak, umjetnički-muzičko stvaranje u Sovjetskoj Rusiji nije prestalo: mnogi ruski kompozitori, i pored nepodnošljivih materijalnih i psiholoških prilika, nastavljaju umjetnički rad, U Rusiji, naime, osim »sovjetske« glazbe postoji i ona koja ide svojim vlastitim putevima, bez veze sa vladinim planovima i dekretima. U samoj sovjetskoj {teritorijalnoj) glazbi: ono što је sovjetsko (ideološki), to većinom nije umjetničko; a što je umjetničko, to nije sovjetsko,

Nikolaj Fedorov.

185