Nova Evropa

korov, ljuta čemerika. Tu i tamo još stoje omedjine, suhozid nekadašnjih vlaških kaliva (koliba), a još se nadje i po koji па рб srušeni podsklon, Oko ledenjačkih jezera, u izvorištu rijeka Meste i Marice, leže nebrojene konjske ploče, neke zardjale, poneke još sjajne, — koliko li je juručkih konja tuda nekad protutnjalo u sumraku ljetnjeg dana, da se siti i objesni od planinske paše napoje čistom vodom ovih jezera! Danas je sve to pusto, Čovjek vičan životu na našim pastirskim stanovima uzalud traži stada svilorunih ovaca, krda боуеда 1 сороге konja, koji će kroz sve ljeto pasti ovu blagoslovenu planinu i bujno se na njoj ugojiti, — uzalud oko traži kolibe, brvnare ili kamenare, uz šumu ili u dnu ledenjačkih kotlova; uzalud uho sluša ne bi li otkud dohvatilo poznati sklad planinskih zvukova, bleku jagnjadi, zvek bronza i objestan smijeh mladih pastirica. Puste su danas ove planine, puste i tihe. Turisti prolaze njima njihova vreva resko para tišinu, nadaleko plaši ptice i divljač, Medjutim, sjajne ploče na Maričinim Jezerima svjedoče da su ih tek jučer juručki konji tuda izgubili; a u razorenoj vlaškoj

kalivi — tek što je rosa isprala dim, čadju i pepeo s utrnulogd ognjišta. Do jučer su Rila i Pirin odzvanjali jekom planinskog stočarenja,

Kao i ostalo visoko gorje Balkanskog Poluotoka, Rila i Pirin bile su, otkad uopće možemo unatrag u prošlost nazrijeti životne oblike u njihovu području, postojbinom stočarskog nomadizma, U ovim su planinama stočari sa svojim blagom provodili ljeto, izgšoneći stada na bogata pasišta širokih travnih površi; a u ledenjačkim kotlovima, na jezerima, na riječnim i potočnim izvorišnim čelenkama, stajali su njihovi stanovi, mandre, i torovi za stoku, i zakloni za čeljad: gdjegdje još čadori od риз пе, а бдјебдје уеб бгадјепе Кобе. Dobro sklonjene od pogleda stranca-došljaka, ovi su stanovi stajali blizu šume, uz njenu gornju granicu, a na donjem rubu planinskih pašnjaka što ih je stoka onda redom iskorišćavala popasom i pašom penjući se na najviše vrhove, Ovom položaju odgovara smještaj ljetnih slanova i Кафила и Dinarskim Planinama, škipetarskih na njihovim bješkama, pa aromunskih bačila u središnjim planinama Balkanskog Poluotoka, Samo, dok su u karsnim Dinarskim Planinama gBdjegdje pašnjaci već veoma iscrpeni, u pragorju Rile i Pirina, na debeloj glini s mnogo vlage i oborina kroz svu godinu, može još uvijek da se od ljeta do ljeta napasa tisuće grla; ni u Rili ni u Pirinu nije biljni pokrivač nigdje oštećen ni uništen prejakim iskorišćavanjem. — Proboravivši tako ljeto na svojim planinama, silazili bi pastiri — sa svim svojim imanjem — na zimovanje u Trakiju, u egejsko ı pontsko primorJe, i u župne kotline južne Makedonije. Kratka razdoblja u prelaznim godišnjim dobima provodili bi u seobama: na zdigu, odnosno u proljeće na ljetnom izdigu. Prema tomu, vlaški su

358

ORO RLU