Nova Evropa

stanjem stvari, dok duh kritike (na sramotu marksizma) ovdje fali skoro posvema«, — kaže Žid, i dodaje s dubokom zabrinutošću: »Ovakovo stanje duha predstavlja najveću opasnost za kulturu«... Kritički, revolucijonarni duh, »taj ferment koji je nekad srušio napola truli carski sistem«, sada se, veli s užasavanjem, smatra u Rusiji »kontrarevolucijonarnim«. — »Danas se traži poslušnost, glajhšalitovanje, iraži se odobravanje svega onog što se radi u Rusiji; čemu ovdje teže, to je, da odobravanje ne bude prisilno, već iskreno i oduševljeno. I što je najčudnije, — u tome uspjevaju.,..« »Sumnjam« dodaje melankolično — »da je u bilo kojoj drugoj zemlji, neisključujući ni hitlerovsku Njemačku, duh manje slobodan, jače pognut, više zaplašen {teroriziran}) polčinjen«...,

Rusija je umorna, ona je prošla veliku i dugu revoluciju, i njoj treba predaha. Samo tako se može objasniti ovaj pad duha na društvenoj površini, Ljudi misle svoje, ali javno govore — sa »entuzijazmom« — sve što hoće vlast, samo da bi imali malo mira. Žid i sam priča o jednom slučaju, kad mu je jedan čovjek u četiri oka oporekao sve što je prije toša sim javno i oduševljeno izlagao i branio, Da je Žid proveo duže vrijeme u Rusiji i vladao ruskim jezikom, te mogao govoriti s narodom*), on bi bio osjetio nesamo ono što se može iz očiju čitati i s pomoću prevodioca provjeriti — duboku čovječnost, bratstvo, živost ruskog naroda —, već bi doznao ı o dubokom preziru i neprijateljstvu što ga narod osjeća prema novoj aristokraciji. Ja ću ovdje spomenuti tek jedan-dva primjera od mnogih koje sam vidio posljednje godine u Rusiji, Krasnojarski radnici vele: »Mi nismo više radnici, mi smo gospodari; radnici, to su sad — Šahmotov, Ovčinjikov, Razumovski {sva trojica lokalni partijski i sovjetski »prvaci«), Molotov, Staljin,..« A željezničari govore: »Došao je

radnički vlak« — kad dodje ekspres, u kome se — naravno voze samo birokrati; ili: »Došao Je gospodski vlak« — kad dodje pretrpani, nečisti lokalni radnički vlak... Znam slučaj, kad je

(1934) jedan politički opozicijonar dva mjeseca živio nelegalno na sovhozu kod prostih radnika — od kojih su neki bili članovi partije i komsomola — ı niko da nije izdao; taj isti OpOozicijonalac bio je vrlo umjerenih »reformistličkih« pogled4 i sa velikim čudjenjem pripovijedao je, kako radnici ni o kakvom drugom sredstvu borbe neće da čuju nego »sjekirom na birokrate«! Ja sam i sam bio neobično začudjen kad sam, nakon ubijstva Ki-

") U vezi s time stoje i neki krivi zaključci Žida, Naprimjer, »kompleks superijornosti«, kako da je shvatio Žid, tudj je ruskom narodu (паprotiv, narod videći da vlasti lažu o svemu što se tiče unutrašnjosti, ne vjeruju ni onom što se piše o krizi u inozemstvu i vjeruju da je život u inozemstvu mnogo lakši nešo što je on faktično). A i kod viših krugova, taj je simptom više vještački, službeno-obavezan...

24