Nova Evropa

Богатство тога духа и тога живота као да је неисцрпно. Призор се ређа за призором, сваки значајан у себи као и за цјелину великога дјела. Једном пријатељу из младости каже Парацелзус, при концу: »Таћ ћађ ет хећепасћев Геђеп бејеђе und du eins аПеш«. Пут води неуморнога опет узбрдо. Видимо га ту и тамо призната и раздрагана дочеком пријатеља из давних времена. Али га тјелесне снаге остављају. Стојимо „с њим на гробу оца, гдје он схваћа, да је његово племе у њему постигло постављени му циљ. У Салцбургу, у кругу 6оготражилаца, примају болеснога лијечника радо, ту он дијели посљедње савјете и прави свој тестаменат. Доживљава своју посљедњу визију: на његову гробу, у оквиру братовштине Св. Себастијана, »посадили су драче«...

Camilla Lucerna.

Beleška.

Smrt Milana Pribićevića.

Pre mesec dana javljao nam je Milan Pribićević, da polazi iz lečilišta Golnik u Švajcarsku, gde se nada da će stalnija i hladnija klima više pogodovati njegovu narušenom zdravlju. Medjutim, već nakon nekoliko dana stisla je otud vest o njegovoj smrti, Umro je u Teriteu, kod Montrea, na rukama svoje žene i verne pratilice Ruže; njegovo mrtvo telo preneseno je u otadžbinu, i sahranjeno u Beogradu. Tako još nije minulo ni šest mesec4 od smrti Svetozara Pribićevića, a eto ode iz naše sredine i drugi od četvorice braće Pribićevića. Ostadoše u životu još Valerijan ı Adam.

Milan Pribićević je bio jedna od najizrazitijih ličnosti našeg javnogš života kroz prošle tri-četiri decenije. Njegovu predratnu i ratnu aktivnost zabeležiće istorija. IT posle Rata isticao se je svojim javnim radom i bio je ugledan član Stranke Zemljoradnik4 ({t. zv. »zemljoradničke levice«), iako da velik deo naših profesijonalnih političara — kako se sam tužio nije mno8o uzimao u obzir, Utoliko mu Je veća počast ukazana pri sprovodu, — do бгођа ба je ispratio »ceo Beograd«.

Milan Pribićević je bio prijatelj »Nove Еугоре«, а роslednjih 6odin4 postao je i njenim saradnikom. Naročito je zapaženo njegovo učešće u našoj anketi o unutrašnjoj politici: »Hrvatsko Pitanje, i Seljačko Pitanje (broj od aprila 1936); to je ujedno, mislimo, i poslednji njegov opširan članak o našoj politici, koju je s tolikim interesovanjem pratio. Biće još prilike da se u »Novoj Evropi« govori o pok, Milanu Pribićeviću kao narodnom borcu i javnom radniku. Ovoliko tek da i mi zabeležimo njeđovu iznenadnu smrt i težak gubitak za našu zemlju i za naše opšte dobro. CC >

144

Јат 5