Nova Evropa

svijest po čitavoj Evropi, kako se to lijepo vidi već u ilirskom pokretu, pa preko Štrosmajera i Starčevića sve do braće Radića, Supila, Jugoslovenskog Odbora ı Krfskog Pakta za vrijeme Rata. Sva ovakva nastojanja i podvizi Hrvata bili su u odlučnoj i jasnoj pretpostavci, da će u jugoslovenskoj zajednici hrvatski narod biti potpuno ravnopravan nosilac suverenosti zajednice, da će u njoj moći razvijati i usavršavati svoju narodnu individualnost i u punom opsegu ići za svojim vjerskim, kulturnim, socijalnim, i ekonomskim napretkom. Medjutim, sveukupna dosadašnja državna politika od Rata naovamo udešena je i provodjena tako, da je hrvatski narod u svim svojim duhovnim i materijalnim potrebama potisnut. Zato on sada odlučno — sa rijetkom jednodušnošću — traži novo državno uredjenje i posve nov duh državne politike. U isti mah treba i ovo istaći: jako su Hrvati glavni protivnici dosadašnje državne politike i dosadašnjeg državnog uredjenja, oni nipošto nisu sami i jedini; i velika većina Srba izvan granice bivše Kraljevine Srbije, a poimence takozvani »prečani«, u jednakoj mjeri su nezadovoljni i solidarni sa Hrvatima.

Vodjeni ovom osnovnom političkom činjenicom, koju niko ne može poreći, neki od potpisnika Zagrebačkog Memoranduma nastavili su razgovore sa beogradskom grupom intelektualaca, i u tim razgovorima iskristalizirale su se dvije glavne ideje: prvo, da je neophodno potrebno da se što prije i iz temelja promijeni današnje unutarnje uredjenje države, i to po načelu složene državne zajednice; i drugo, da to uredjenje ima utvrditi sam narod, po onim svojim predstavnicima kojima će u potpuno slobodnim izborima istinski i nepatvoreno dati svoje povjerenje, tako da bi došlo do pravog narodnog sporazuma Srba, Hrvata i Slovenaca, bez nadglasavanja naroda ili pokrajine jedne nad drugom. Radi toga su pretresana osnovna načela, na kojima bi trebalo da počiva to novo uredjenje države, u namjeri da taj nacrt, po potrebi, može poslužiti kao podloga za razgovore i pregovore političkim predstavnicima, za opći narodni sporazum. Nakon dulje usmene i pismene izmjene misli, te medjusobnog približavanja razlika u stajalištima, izradjen je kompromisni nacrt osnovnih načela, kako bi se moglo preurediti Jugoslaviju. Oko postignuća saglasnosti u ovim načelima izmedju beogradske i zagrebačke grupe nije bilo većih poteškoća. Do veće razlike u mišljenju došlo je u pitanju broja jedinica koje bi se imale obrazovati u preuredjenoj državi: dok je zagrebačka grupa smatrala

229