Nova Evropa

Kao što smo vidjeli, Poćorekove depeše u Beč od 29. juna mogu lako počivati na kombinacijama, prema izvještajima policije i istrage: a da oni izvještaji policije nisu uvijek tačno reprodukovali imudjene iskaze osumnjenikš4, o tome daju dokaza i kasnije depeše u Beč (prema ispisima G. Trišića iz dokumenata bečkog Ministarstva Spoljnih Poslova). Tako je, naprimjer, Poćorek javio u Beč pod 2. jula (br. 9991), da je Čabrinović priznao, kako je Ciganović predao Princip_pu 6 bombi, 6 revolvera, i 100 metaka, dok su stvarno Ilić, Princip, i Čabrinović meni priznali tek 2. jula popodne i 3. jula, da je bilo šest bombi i četiri revolvera. Dalje je policija iskombinirala, iz iznudjenih priznanja, da postoji još jedma trojka atentatora, i 10: Danilo Ilić, Pušara, i Šošić, pa je i to Poćorek u onoj depeši javio u Beč, slijedećim tekstom: »... Princip je pridobio Grabeža, o kome je već izvještaj poslat, pa su sva tri otišli preko Šapca i Loznice u Tuzlu, a odatle pojedimačmo u Sarajevo, gdje su mašli Još trojicu učesnika, od kojih je kao pouzdan utvrdjen Ilić i uhapšem, te Pušara, takodjer zatvorem, kao i Šošić, čije je hapšenje naredjemno, ali za koju dvojicu nije s punom sigumošću mišta još utvrdjeno ...« U toj depeši (od 2. jula) povezao je i izmiješao Poćorek proizvoljno ono što je meni Čabrinović priznao 1. jula s onim što je dan prije (30. juna) iskazao pred policijom (o vezi s Narodnom Odbranom i Milanom Pribićevićem); ali je krivo naveo — pored netačnosti u pogledu oružja — još i ove momente: da su sva trojica atentatora putovala preko Loznice i Tuzle (ovo zato, što je na Grabežovu pasošu bilo upisano da je 30. maja prešao preko Zvornika u Bosnu, dok je to u stvari — kako mamo — bio Čabrinović) ; zatim, da su pojedinačno išli iz Tuzle u Sarajevo; a pogotovo, da se druga trojka sastojala iz Ilića, Pušare, i Šošića! Danilo Ilić je bio zatvoren još 28. maja, budući da је kod njega stanovao Princip; a Pušara je isti dam zatvoren kao sumnjiv, Jer su ga prije i za vrijeme atentata vidjeli sa Principom.

Iz ovoga što sam gore naveo lijepo se razabire i to, da ilić nije ništa priznao Ivasjuku (vidi u mojoj knjizi str. 48, i napomenu na str 163/164), nego je ovaj toga dana (2. jula) primio moj telefonski nalog za uhićenje druge trojke (koju mi je tada odao Ilić), pa se onda hvalio pred drugovima da je Ilić njemu sve

priznao!...

#06