Nova Evropa

Put Istoka.

Nakon Seobe Narod4, granica izmedju Cermana i Sloven4 išla je otprilike crtom povičenom pravo od Kila pa u južnom pravcu na '"Labu, prelazeći na levu obalu Labe tako da su m slivovima rečica TImenave i Jasne (koje se ulivaju u Labu) stanovala dva bodritska plemena, Glinjani i Drevani; dalje Labom, pa Salom do njena izvora, a odatle pravom crtom na Pasavu, na Dunavu. U Sedmom Veku naši Slovenci prodrli su bili već duboko u Alpe, naselivši desnu obalu Soče, Pustertal (— pusta dolia) i južmosalcburški Lungau; prema tome, a kad se uzme u obzir da je avarska granica Karla Velikoga bila na rečici Ensu, možemo sa sigurnošću ivrditi, da je granica išla pravom crtom povučenom od ušća Ensa u Dunav pa do isvorišta Drave, a odatle u južnom pravcu na Jadran kod ušća Piave.

U alpskim zemljama, na severozapadu, bilo je i mmogo ZŽapadnih Sloven4, ikako se to vidi po geografskim imenima: slovensko pleme Duljebi stanovalo je u sredmjoj Štajerskoj i oko DrauSpittal-a: a pleme Hrvati, oko Celovca. Zapadni Sloveni bili su spojeni sa Južnim Slovenima. U Sedmom Меки, država prvog slo: venskog kneza Sama (623—658) obuhvatala je, pored Češke i Moravske, još i slovenske alpske zemlje. Prvi slovenački vladar koji se u istoriji spominje, vojvoda Valuk, saveznik kneza Sama, imao je sedište svoje države na Krnskom Gradu (Karnburg), na Cosposvet&kom Polju, blizu Celovca. U vreme kneza Sama padaju i prve slovensko-germanmske borbe. Sim je pobedio franačkog kralja Dagoberta (630) kod Vogastisburga, — zato se protiv Dagoberta pobumilo germamsko plemstvo.

Ako pogledamo na današnju kartu Evrope, videćemo Češkoslovačku kao najzapadniju slovensku ivrdjavu u Kvropi; a južno i severno od nje, Nemačka se daleko širi ma istok. Prema tome, u memačkom mprodiranju na istok možemo razlikovati dva fronta: jugoistočni i istočni. Na jugoistočnom frontu, eMografska gramica povukla se daleko na jug: od 60.000 km?, koliko su Slovenci zauzimali kada su se tu bili naselili, zemljište na kome Slovenci danas "втапији iznosi samo 25.000 km. Rezultat na severoistočnom frontu još je nepovoljniji: o Bodricima, Ljuticima, Pomoranima, i Šlezanima, čitamo još samo mw istoriji, dok Lužičkih Srba ima još oko 100.000, ali nemaju više nijedne škole; u Budišinu i ostalim lužičkosrpskim gradovima ne govori se više srpski.

298