Nova Evropa

njegovo čelo stali su· Zaporoški Kozaci, koji su na taj način postali mosiocima nacijonalne maloruske ideje. Bune su krvavo ugušivane, ali se pokret ipak snažno širio, te završio grandijoznim ustankom celokupnog naroda pod vodstvom hetmana Bogdana Hmeljnickog. Ali je i ovaj, posle prvih sjajnih uspeha, shvatio da nije u stanju da se nosi sa Poljskom; stoga je 8. januara 1654, u Perejaslavlju, u sporazumu s ostalim vodjama ustanka, uz oduševljeni pristanak kozak4 i ljudi svih staleža, primio podanstvo Moskovskog Cara. Ukrajinski, pa čak i mnogi velikoruski, istorici drže, da je Mala Rusija tada stupila sa Moskvom u neku vrstu federacije, zaJjemčivši sebi ugovorom široku avtonomiju. Zbog toga Ukrajinci gorko prebacuju Moskvi, da je tobože prevarila Maloruse ı pogazila svoja obećanja. Ali, dosta je da se ı zaviri u protokole pregovora, koji su vodjeni izmedju Kozaka i Moskve, pa da se vidi koliko Je ovako shvatanje pogrešno: ma sva navaljivanja Hetmana i kozačkih poglavara, da ibi Car ili bar njegovi izaslanici položili zakletvu, da će čuvati njihova prava, carski predstavnici odgovarali su: »Nikada nije postojao običaj, da bi podanici davali zakletvu za careve, već podanici polažu zakletvu Caru; a što se tiče toga, što poljski kraljevi daju zakletvu svojim podanicima, to već ukazivati na ovo kao uzor nije pristojno, budući da su ovi kraljevi druge vere i nisu samodršci« (»Akta Južne i Zapadne Rusije«, X, sir, 224-7). Hmeljnicki i kozaci morali su da stupe u rusko podanstvo po carškoj volji, i tek nakon položene zakletve dao je car Aleksije kozacima gotovo sve što su ovi tražili: izbormog hetmana, adminisiraciju, sud, finansije, vojsku, čak i pravo diplomatskih odmos4 sa drugim državama; samo pregovori sa Poljskom, Turskom, i Švedskom, s kojima je Moskva bila u ratu, stavljeni su pod moskovsku kontrolu. Ali, s pravnog gledišta, to nisu bila prava zagarantovana medjunarodnim ugovorom. nego carska milost. Uostalom, Moskva je dugo oklevala da li da primi uopšte Hmeljnickog u svoje podanstvo. Prvi carski savetnik (Ordin-Našćokin) bio je mišljenja, da Rusija nema ni finansijskih mogućnosti ni vojne snage za ral sa Poljskom, a zemski sabori stalno su se tužili na ekonomsku krizu. Ipak, verski i macijonalni razlozi gurali su Rusiju u rat. Svesna svoje slabosti, Moskovska Vlada prvo je predložila Hmeljnickom da se preseli sa svim svojim pristašama u Rusiju, i tek kad je on odbio ovaj predlog, car Aleksije se odlučio na rat. Ovaj rat ispao je vrlo težak za Rusiju, i stajao je puno ljudi i novca. Obični porezi za ovo vreme bili su više nego utrostručeni: a gotovo svake godine

177