Nova Evropa

vezu hrišćanskog etosa s istorijskom fumkcijom socijalizma; ipak Bergamin pozitivno ocjenjuje Žida: »Andrć Žid nam je blizak po tome, šio cijelo njegovo djelo predstavlja nemirno traženje novog i blaženog čovjeka«. Ali je i Bergamin svoj sud promijenio nakon Židove knjige u Rusiji; on je naziva lektirom za oficire generala Eramka! A, a sbvari, Žid je u Rusiji tražio samo tog »novog i blaženog čovjeka«... Za Žida je problem duhovne slobode od одћиспос хпабепја. |

I Benedeto Kroče, profinjeni italijanski filozof, ističe, da u Rusiji nije riješen problem slobode: »Samo u slobodi se može ljudska zajednica razvijati i nositi plodove. Sloboda je jedini živoimi zakon čovjeka na zemlji,i bez nje ne bi život ništa vrijedio. Problem slobode postoji, on je neminovan, on proizilazi iz unutarnje suštine sivari. LI komunisti moraju osjećati, kako u ljudskom materijalu koji obradjuju i koji žele oblikovati, prema svojim pojmovima, vrije problem slobode.«

Spominje se često, da Žid nije bio u stanju da upozna odlike sovjetskog čovjeka, jer ne govori ruski. O tome on sam piše: »Usprkos nepoznavanja jezika i razlike u jeziku, mislim da još nikad i nigdje nisam tako obilno osjetio druga i brata; za to bih dao najljepše pejzaže svijeta«. Uostalom, njemu odista ne nedostaje »vještina putovanja«, kako to primjećuje Emil Ludvig, pa mu па пеpoznavanje jezika pouzdano nije bilo nepremostivom zaprekom da upozna život oko sebe? Njegovi putopisi (»Voyage au Congo«, »Le retour du Tsad«) blistava su djela čovjeka koji doduše ne poznaje nijedan afrički dijalekat no i pokraj toga življe zahvaća u afričku stvarnost od profesijonalnih istraživača. Napokon, on je ı sam, već ma početku svojih razmatranja o Rusiji, istaknuo: »Mogu da rasprayvljam o psihološkim pitanjima, pa hoću da se ovdje jedino njim: bavim. Alko katkada dodirujem i socijalna pitanja, posmatram ih

samo sa psihološkog stanovišta«.

Radi čega je Andrć Žid, u stvari, došao u sukob sa sovjetskom stvarnošću? — Radi toga što je u njoj tražio ostvarenje зуог socijalnog idealizma, a nije ga mašao, niti ga je mogao naći. Mjesto živih socijalističkih tvorevin4, našao Je samo — aparate. Izgradjen ua duhu pozitivnih moralnih tradicija zapadne hrišćanske Еугоре, on se nije snašao u oblicima koji su baš te iradicije Zapada rušili. Na svom putu mu Sovjetsku Uniju, mogao se sjetiti riječi američkog filozofa. Viljema Džemsa (koje je sam citirao još 1909): »Mi se

·280

а