Nova Evropa

аштогјет, ра зе svako nadao da će mir biti spasen, barem za ovu jesen: a onda, da će se naći način da se prebrodi »rat nerava« i dodje do neke neočekivane solucije za mir. Ali je u to došla, u noći od 21. na 22. avgusta, kao grom iz vedra neba, nevjerojatna vijest o sporazumu u Moskvi, i strani movinari u Berlinu odmah su uzbudjeno uzviknuli: »To znači rat!« I zaista, samo 10 je bilo bimo, -— sve je ostalo bilo epizoda. Britanska »politika zaokružavanja« imala je velikog uspjeha i zadavala je teške brige Berlinu, baš kao što u svoje vrijeme nije dala ni starome Bizmarku mimo da spava. Medju novinarima demokratskih velesila u Berlina vladalo je uvjerenje, da je i taj preokret moskovske mpolitike samo dokaz slabosti crvene vojske, s kojom se vlastodršei u Kremlju пе usudjuju ni na kakvu akciju spolja, koja bi ih amgažirala u slučaju uspjeha tripariimog pakta; omi su se lakše odlučili na pakt o nenapadanju — sa samim napadačem! Najviše je pritom ćarila svakako Kominterna, nakon što je pakt protiv nje tako bijedmo propao, pa sad može cinički da gleda, kako se buržujske velesile kolju medjusobom, te možda tako s vremenom pripravljaju stanje koje je oma dosada wzalud priželjkivala. Da je britanska politika zaključena iripartimim ugovorom, mir je mogao biti spasen, možda i na duže vrijeme. Ovako, desilo se protivno: put prema Istoku bio je iznenada otvoren, te је pružena prilika za svaku avanturu.

1 tako, odmah nakon potpisa moskovskog pakta, već dva dana poslije, kritične subote 20. avgusta, pala je odluka, da se ide u rat. Odmah je ubrzana mobilizacija, transporti na Istok odavali su već pumu ratnu sliku, a redovni željeznički saobraćaj Je prekinut; služba protiv napadaja iz vazduha stupila je u dejstvo, a stanovništvu su izdane karte za racijonalnu upotrebu skoro svih dnevnih potreba. Poslije svih ovih mjera nastupilo je u ропеdjeljak kratko zatišje, kao da je došlo do preokreta, u pravcu mira: tako su bar tvrdili oni koji su u stopu pratili veliku aktivmost Britanskog Ambasadora tih dan4. Pregovori su se zaista vodili, što je bilo utješljivo; ali se nijedna strana nije pokazivala voljna na popuštanje. lako za upućene nije tajna, da se Hitler vrlo teško odlučuje na najgore, što se je dalo zaključiti i iz njegova govora poslanicima Rajhstaga (na tajnom sastanku, u subotu mpredveče, u dvorani ambasador4), zli duhovi u Kancelarija Rajha tih su dan34 pobijedili, i u srijedu, 30. avgusta, pala je konačna odluka. Najnoviji, konkretni zahtjevi protiv Poljske, tada još nisu bili

295