Nova Evropa

рокуатепозе ђеске balkanske politike. Pangermanizam, uostalom, odgovara političkom razvoju Nemačke tokom istorije. Otkako je Bizmark uklonio Austriju iz Nemačke (1866) i privezao je — zajedno sa Madžarima od 1867 — kao SVOS vernog saveznika, te kada je Pruska pobedila Napoleona III i ujedinila Nemce (1871), obnovljen je nemački sredovečni imperij. Uspešna industrijalizacija i svetska trgovina još su više ojačale tradicijonalnu ideju o svetskom gospodstvu. Okupacija Bosne i Hercegovine bila je prvi korak na Jugoistok; a pametnom politikom uspelo se, da su Grčka, Rumunija, Bugarska, Albanija, pa čak i Crna Gora, dobile nemačke dinastije ili princeze, tako da je AustroUgarska postala most na Balkan, a preko njega u AZIJU i Afriku. Trojnim savezom proširen je jaki nemački ekonomski i politički uticaj na Italiju: a mudrom turkofilskom politikom car Vilhelm imao je uza sebe i Tursku.

Razvitak Nemačke i jačanje njezina političkog i kulturnog uticaja u Evropi i na Bliskom Istoku ustalili su pojam nemačke Centralne Evrope: ona se imala sastojati iz Nemačke, Austro-Ugarske, balkanskih агамјса, i Turske, a prirodno bi se oslanjala na Aziju i Afriku (»Centralna Afrika«). Pangermani su računali s tim, da će se nemačkoj Centralnoj Evropi pridružiti još i skandinavske zemlje, te Holandija, Belgija (Antverpen), i Švajcarska, u obliku federacije ili ekonomske unije. Oni su dosta pouzdano računali i sa ruskim delom Poljske, s Ukrajinom. i sa baltičkim državicama, Jer put u Bagdad vodi i preko Varšave, Kijeva, i Odese. Nemci su, po pangermanskoj osnovi, imali samo da dovrše svoj istorijski razvoj, a Berlin bi bio četvrti Rim. Kada su Turska i Bugarska ušle u rat, nemačka Centralna Evropa bila je vojnički organizirana: mirom u Brest-Litovsku (1918) pangermanizam je pobedio na Istoku: boljševici su se odrekli Finske, Estonije, Letonije, i Litvanije, Poljske i Ukrajine; i većina tih država postala je zavisnom od Nemačke. Na taj bi način Nemačka i Austro-Ugarska ostvarile bile svoje pangermanske planove, kolonizirale Aziju i Afriku, i došle do prevlasti u Evropi.

Masarik temeljno kritikuje glavne argumente pangerman4, koji kažu da Nemačka treba sigurne granice, novih родтивја, i kruha. da joj u budućnosti velika opasnost preti

6