Nova Evropa

nego kako da nam pomogne. Drugo — da bismo se mi mogli odista koristiti i onim malim mogućnostima koje nam u sadašnjim prilikama otkriva uspostavljanje odnosa s Rusijom, — potrebno je da mi Hrvati i Srbi riješimo i uredimo sami naše uzajamne odnose i da istupamo prema Moskvi jedinstveno. Podjemo li mi, da tražimo u Staljina pomoć jedni protiv drugih, propadosmo oboje... Rusija je, neosporno, najkrupnija i najvažnija sila i stvarnost Slovenstva: ono je i ušlo u istoriju čovječanstva najviše kroz Ruse i Rusiju, u svakom pogledu. Ali toga radi ne možemo prenebregnuti ni drugu činjenicu: da Rusija vodi daleko više rusku nego slovensku politiku, osobito danas (Poljska, Češka, a vidjećemo šta će još biti i s Jugoslavijom); i nesamo usku rusku politiku, na uštrb drugih slovenskih narod4, nego i reakcijonarnu, skroz dvosmislenu i sebičnu, u današnjim sporovima i sukobima čovječanstva. Ko. hoće da vodi pravu slovensku, demokratsku, čovječansku politiku, treba da počne kod sebe, sa svojim susjedom: Rusi i Poljaci, Česi i Slovaci, Srbi i Hrvati, medjusobom.

S ove tačke gledišta, ne znači li možda veoma srećan početak — poboljšanje srpsko-bugarskih odnos4? Tim više, što danas pomalo svi osjećamo da nam treba — mne razlaz Srbi i Hrvat4, već ulaz i Bugara u južnoslovensku zajednicu. Nesumnjivo, kad bi Južni Sloveni obrazovali federaciju, koja bi izlazila istovremeno na Jadransko, Crno, i Egejsko More, oni bi nešto ipak mogli da znače, — oni bi mogli bolje da osiguraju sebe i svoju slobodu, i različite potrebne im veze i saveze. Oni bi postali kovači svoje sreće. Ali da, takova pozitivnog i konstruktivnog elementa u sadašnjem približavanju srpsko-bugčarskom, bar dosada, još nema. Tu se radi više o obnovi približenja tipa 1911/12 godine: na račun trećeg, čuvajući uzajamne SDOTOVE 1 SUkobe za docnije, kad svaki od partnera računa da će biti u boljem položaju... Baš kao medju Srbima i Hrvatima, tako i medju Srbima i Bugarima, dosada ima uvijek daleko više manevrisanja nego stvarnog ı odlučnog sporazuma i saradnje. Zbog toga oni Još uvijek mogu lako postati žrtvom i igračkom u rukama trećih, jačih. Tu se radi očigledno o našem općem južnoslovenskom istorijskom primitivizmu: dok je riječ o lokalnim, provincijalnim problemima, mi svi — Hrvati ı Srbi i Bugari — sposobni smo da pokažemo i

143