Nova Evropa
nim slučajevima. I u samoj Seljačkoj Stranci vidimo velik broj gospode, koja vode a nisu seljaci, ni po rodu: ni po životu ni po svom shvaćanju. Za nas je to razumljivo i prirodno, da onaj koji više zna i umije vodi onog koji manje zna. Isto tako kao što imade i medju gradjanstvom raznih diferencijacija, tako ih ima i na selu. Ni na selu nisu svi jednako pametni, ni iskusni, ni jednako imućni, ni jednako marljivi, ni jednako moralni. Zato je šablonsko osudjivanje bilo sgradjanstva bilo činovnik4 ili privrednika samo jedna površna psihologija ili jedna kriva propaganda. U Banovini Hrvatskoj imade oko 3,500.000 Hrvat4; računamo li, da imade oko 75" seljaka, to možemo uzeti da imade oko 700.000 gradjan4 i radnik4. Ovih 700.000 ne mogu ni onda biti gurnuti u stranu kad bi u Hrvatskoj Seljačkoj Stranci bili isključivo seljaci, te kad bi i Sabor i Vlada — počam od Bana — bili naskroz seljački. Pa kad je tome tako, onda nije uputno izazivati ili nipodaštavati hrvatsko gradjanstvo, jer će prije ili kasnije nastati reakcija, koja bi mogla pomutiti složne redove narodnog pokreta, kakav je bio do kolovoza prošle godine.
Treba samo pogledati današnje političke prilike u Srbiji, da se vidi kako strančarstvo može zatrovati cijeli politički život. A to što kažemo za srbijanske prilike, dvostruko vrijedi za hrvatske prilike. Danas je više nego ikada potreban sporazum unutar samih hrvatskih redova, Jer je Jasno da Hrvatsko Pitanje nije riješeno; ali je ono postignutim sporazumom na putu riješenja, i to na ispravnom putu, budući da je prva etapa u stvari postignuta, i uspjesi su realni. Vlast je u Hrvatskoj u hrvatskim rukama, za sve najbitnije grane narodnog Života. Ako neko iz inata ili radi demagogije veli: »Sve ili ništa, onda mu moramo reći da Je to »ništa« trajalo dvadeset godin4, te da smo se mučili da se postigne »neštoć. U politici su najveći uspjesi postignuti kompromisom, a ko voli katastrofe, taj — neka sam okuša svoju sreću!...
Uslijed medjunarodnih dogadjaja svugdje vlada ogromna pometenost. Ljudi, nepoznavajući prilike u Evropi, ni razne ideologije i sisteme, ni povijest pojedinih strujanja, a ni tehničke i materijalne mogućnosti pojedinih držav4, strahovito su lakovjerni. Kako je danas propaganda u Evropi upravo na nevJerojatnoj visini, i kako se u ratu ne biraju
245