Nova Evropa

potrebe. Teror je sila bez tradicija: on se vrši u ime jednog novog načela, koje još nije legalizirano kao politička vrednost: radi toga teror zapanjuje, uznemiruje, on Je nov isto onako kao i načelo radi kojeg ga se sprovodi. Prema tome, psihološki uvjeti terora proizilaze iz drugih okolnosti nego uvjeti legalizirane sile. Legalizirana sila može biti okrutnija i krvoločnija od terora, a ipak će se teror smatrati većim nasiljem, budući da je ovaj neuračunljiv i po svojim uvjetima i po svom djelovanju: on je promjenljiv, dok je sila, kao odraz nagomilanih tradicijonalnih momenata, stalna i nepromjenljiva: ona je organski srasla sa vlašću koja se njome služi. |

Ako je njemački državno-pravni teoretičar Karlo Šmit (Schmitt) princip Ničeove »volje za moć« Vezao UZ postavu, da pravo kao opći regulativ društvenih odnosa mora zatajiti, onda je već Ljenjin daleko prije proveo načelo u praksi, da je svako pravo sam izraz odnosa vlasti. Treba napomenuti, da teror sim po sebi ne mora biti krvav; on se može zadovoljiti i time da nepoćudne elemente odstrani. Odgovornost za političke mjere koje su morale biti poduzete u odbranu boljševičke revolucije preuzeo je Ljenjin na sebe, što najbolje pokazuje njegovu karakternu snagu: on se nije skrivao za neke udešene sudske pravorijeke. Istoričar Mih. Pokrovski ističe tu njegovu pozitivnu crtu: »Bilo je značajno za Vladimira Iljiča, da nikad nije izbjegavao da na se primi odgovornost i za najkrupnije političke odluke; nije se žacao nikakve smjelosti, i odgovarao je za svaki korak, ma od njega često zavisila sudbina nesamo njegove osobe i partije već i čitave zemlje. Gotovo svaku akciju započinjao Je sam, na čelu male grupe, jer je bilo malo ljudi koji su bili dovoljno hrabri da podju s njim.«

Kod Ljenjina ne treba previdjeti Još jednu značajnu crtu njegova karaktera: on je bio upravo genetički vezan sa terorističkom tradicijom u Rusiji. Dobar poznavalac njegova intimnog života ZŽinovjev napominje, da je Ljenjin »čitavim svojim temperamentom ostao vezan s onom prvom generacijom terorističkih revolucijoner4, s onom slavnom četom boraca, čija imena i danas svijetle kao blistave zviJezde...« On Je uvijek govorio i pisao — sa kod njega neobičnim poštovanjem — o Perovskaj * Željabovu, ističući

285