Nova Evropa

Ljudsko je djelo svakako trajnije, a vrlo često i vrijednije. od ljudskog života i karaktera: u onome što će iza sebe ostaviti na zemlji nalazi kulturan čovjek u prvom redu svoju besmrtnost. Kad bi naša vjera u kraljevstvo nebesko bila savršena i potpuna, onda ne bi bilo u nama težnje da nadživimo sami sebe u zemaljskim djelima; izuzev možda etička djela koja ionako nisu vezana za neke odredjene vidljive manifestacije. Kad bi vječnost bila ukorijenjena u čovjekovoj transcendentalnosti, ne bi se moglo pjevati: »Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi«, jer bi onda svi živjeli podjednako vječno. Tako, mislim, upravo svojoj sumnji u zagrobni život ima čovjek u prvom redu da zahvali kulturu, iako on redovno nije toga svjestan. Jer danas još i atejist živi od religije koju mu udahnjuje njegova politička organizacija (Štirner); ili je možda marksist sa svojom materijalističkom dogmom : s mitosom dijalektičke prahistorije manje religijozan. od klerikalca koji vjeruje da potječe od Adama i Eve? Znanost je dokazala, da nije. Politika — kao i religija — traži smisao Života iznad doživljaja; ali onaj koji prenosi kulturne vrijednosti zato Što su kulturne vrijednosti, taj u samome vrednosnom doživljaju i prosvjetljenju, u trajanju doživljene vrijednosti, a ne u svom trajanju, nalazi smisao. života. Nije čovjek nosilac vječnosti, nego vječnost može za koji trenutak i kroz koje djelo da pronese čovjeka. To je dosta da dade smisao životu kulturnog čovjeka. A može se dogoditi, da neki čovjek ili neko vrijeme i ne doraste dosvog sloja vječnosti; ili zar vjersko-politički fanatizam naših dan4 daje čovjeku smisao života? .

Tragedija čovjekova počinje time, što on može da ostvari nešto veliko i trajno samo onda ako se ograniči na Jedno svoje životno djelo. Tako se doščadja, da neko ono za što se žrtvuje smatra najvrednijim čemu se čovjek može žrtvovati i posvetiti. Svakom je poznata pojava profesora koji svoj predmet smatra najvrednijim i najvažnijim, nesamo za sebe već i za sve ljude na svijetu! Mjesto da predaje svoje znanje i onima koji će u budućnosti stvarati na sasvim drugim područjima, jer je njihov poziv drukčiji, mjesto da ih uči, — on propovijeda. Ali, baš kao profesor koji. propovijeda svoju matematiku ili literaturu

388