Nova Evropa
znanosti često čak deplasirana i opasna. Naučna prepirka ne smije biti isto što i politička; tamo gdje se to dogadja, gdje su političke i lične pristranosti kvalifikacije za naučni rad, tamo se znanost degeneriše u propovjednički rat. Ne želim time reći, da svaki učenjak, tehničar, ili odgšajatelj, mora biti krvni neprijatelj svakog vjerskog, političkog, ili moralnog propovjednika, zato što u njegovu učenjačkom, tehničkom, odgajalačkom kulturnom pozivu propovjedništvo nije dozvoljeno. Nijedan čovjek ne živi samo u svome zvanju, i svakom je potrebna opća orijentacija i svoj pogled na život. Što je čovjek na višem stupnju kulture utoliko je njegov zahtjev za tim veći, tim će se teže pomiriti sa sudbinom mas4; pa i njegovom vlastitom vlada kakav bilo propovjednički stalež. Nije isključeno, da takay čovjek zato i sam postane propovjednikom (Masarik), upadajući tada lako u kontradikcije. Moramo znati, uostalom, da nije moguć pogled na život u kom ne bi bilo kontradikcij4, da je zapravo svijest kontradikcije i nerješivih problema jedina kadra da nam otvori oči i osvijesti nas iz sna u koji su nas uljuljali propovjednici. Ona nam pomaže da, mjesto vječnog blaženstva, zaželimo svojim idejama i radu čast, da se budućnost na njih osvrne time što će — pobijajući ih ili prevazilazeći ih upotpunjavanjem — doseći viši nivo istine. — Shvatljivo je ipak, da će — u doba kao što je naše, gdje se lažni proroci i propovjednici uvlače u sva područja društvenosS života i ugrožavaju slobodu kulture, — mržnja na propovjednike i neprijateljstvo postajati sve veće što nam manje mogSućnosti ostaje da se s njima borimo njihovim oružjem.
Ako hoćemo da pravilno shvatimo ulogu propovjedništva u savremenom socijalnom životu, mislim da moramo poći od pretpostavke, da problemi ovoliko razvijene civilizacije kao što je naša nikako ne mogu da se strpaju u neki zatvoreni dogmatski sistem gledanja na život. Prema tome sč za nas postavlja pitanje: postoji li mogućnost da se povežu svjetovi u koje bi razni propovjednici htjeli da nas zatvorč nuždom svoje logike? Ako takova mogućnost ne postoji, onda smo osudjeni da vječno živimo u ratu propovjedništaya koja se bore a da se ni ne poznaju, koja se razumiju samo čuvstveno, muklo, i životinjskim instinktom, kako to danas
390