Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

96

LVI sednica ■ — 26. maja 1921. godine

šljenje gospodina Ministra za Ustavotvornu Skupštinu. Pošto je gospodin Ministar ovde, a to je pitanje u Vladi raspravljeno, to ja onda nemam šta dalje da kažem, nego da čujemo gospodina Ministra. Ministar za Konstituantu Marko Trifković: Ja u ime Vlade imam da izjavim: pošto je predlog gospodina Kostića i drugova naišao na potporu poslanika iz drugih grupa, to Vlada prima da se iz ovoga amandmana primi, da Vlada u osustvu Kralja ne može raspuštati Skupštinu, a ono ostalo da ostane po starom. Predsednik D-r Mom. Ninčić: Ima reč g. Demetrović. Juraj Demetrovlć: Ja bih u ime svoje hteo da se ogradim protiv toga predloga, jer nije u skladu sa principima parlamentarne vladavine, koje smo usvojili. Prema principima parlamentarizma, sastoji se lično pravo Vladaoca u tome, da imenuje šefa kabineta, predsednika Ministarskog Saveta, a dalje Vlada upravlja kao izvršni organ Parlamenta u zemlji. Prema tome, ako unesemo ovu ustanovu ovamo, znači, da krnjimo jedno pravo Vlade, jer Vlada u stvari raspušta parlamenat i ima pravo da apeluje na narod, naravno uz potpis Kralja. (Gjonović: Vi niste pročitali ranije odredbe koje kažu, da Kralj to radi). Ja sam pročitao, ali to je jedna forma. Sadržina parlamentarne vladavine jeste u tome, da vlada Parlamenat preko svoga izvršnog odbora. Ako ovakvu ustanovu unesemo u Ustav, znači da dajemo jednu prerogativu Kruni, koje ona u parlamentarnoj zemlji ne srne da ima. Iz ovih razloga ja se ne slažem da ova ustanova udje u čl. 59. Ustava, jer smatram da je vrlo opasno ako izgleda kao lična stvar krune da raspušta Skupštinu. Prema tome, može se iz toga logično i deducirati, da će Vladalac biti predmetom političkih borbi. Unosi se Vladalac u političku borbu i znači da se jedna partija sakriva za Vladaoca, a druga da se grupiše protiv njega što nikako nije u skladu sa političkim parlamentarnim režimom. Stoga dih bio da se u celini odbije ovaj amandman i ja ću glasati kako protiv redakcije g. Kostića i drugova, tako i protiv ove Vladine izmene. Predsednik D-r Momčilo Ninčić: Reč ima g. Lazić. Voja Lazič: Kad već nije usvojen naš princip kako mi gledamo na te stvari u pogledu obrazovanja Vlade; kad je već ostavljeno da Kruna raspušta Skupštinu i vrši sve ono, što je do sada vršila; odnosno bar tako izgleda da Kruna vrši. Prema tome je ovaj rok od šest meseci ovde i suviše dug, s toga bi ga trebalo skratiti. Ostaviti neodgovornoj Vladi u osustvu Kralja rok od 6 meseci da vrši poslove, mislim da je dug. Mogao bi se primiti amandman o kojem se govori samo u tome slučaju, ako bi se ovaj rok smanjio. Moj je predlog da se rok od 6 meseci smanji na 4. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. M. Vujičič. Milorad Vujičič : Ja smatram, gospodo, da ovaj amandman treba da primimo ovako kako ga je predložio g. Ministar za Konstituantu. Ovo smatram po tome, što je odlaganje Narodne Skupštine jedan vrlo važan čin za sam državni život. Ako ostavimo da to može činiti Vlada kao političko telo, ja mislim da će tu onda biti mnogo više zloupotreba, nego ako se to pravo zadrži za samoga vladaoca, kao jednu nepristrasnu ličnost, koja ima da vodi kontrolu nad celokupnim životom državnim. Jedna vlada može iz političkih razloga da iskoristi odsustvo vladaočevo i da raspušta i odlaže skupštinu iz čisto političkih motiva; dok vladalac, kao neutralno lice, neće to nikada učiniti, izuzev onda, kad to bude zahtevao šam interes zemlje i politička situacija. Stoga sam ja mišljenja, da ovaj amandman treba ovako da primimo,

Predsednik D-r M. Ninčić : Ima reč g. Djonović. Jovan Djonović: Mi smo, gospodo, još u početku stali na gledište, da za svaki pojam treba naći jednu zgodnu reč i kazati ga onako kako jeste. Mi smo još u početku insistirali, da se kaže tačno i jasno, da kralj ne može da raspušta parlament, nego da to pravo pripada samome parlamentu i vladi, koja je ponikla iz parlamenta. Vi ste kazali da je to samo jedna obična forma, koje mora biti u parlamentarnim monarhijama, a sada je došao momenat, da vi sami kažete da to nije jedna obična forma, i da kralj zaista ima prava da raspušta parlamenat! Jer, vidite, gospodo, kad bi to bila samo jedna obična forma, ne bi g. Čeda Kostić dao ovakav amandman, kakav je dao. To je, dakle, jedno pravo, koje ste vi dali vladaocu. Mi smo protiv monarhije, ali kad ste vi- primili monarhiju, mi smo protiv toga, da se kralju dž pravo da raspušta parlament. Ali, kad nije jedna forma, da kralj ima prava da raspušta parlamenat, onda mi tražimo, da oni faktori, kojima ste dali pravo da raspuste parlament po ovome ustavu, da ne mogu to učiniti preko nekoga drugog, nego kad ga raspuštaju, neka se vidi da ga oni u istini i raspuštaju. S toga smo mi, ne odričući se svoga načelnog gledišta protiv monarhije i prerogativa monarha, kazali: kad ste monarhu dali to pravo, onda on ne treba da ga prenosi na drugoga, i kad ga već hoće da'iskoristi, onda neka se vidi, da ga je on iskoristio. Za to sam ja onda kazao g. Ministru za Konstituantu, da iznese i naše mišljenje pred vladu, da mi stojimo na gledištu: da vlada ne može bez kralja raspuštati parlamenat, nego kad ste ih zajedno vezali, neka zajedno i rade, i neka se vidi da oni u istini zajedno rade. Predsednik D-r Momčilo NinčiČ: Gospodo, treba da rešimo o amandmanu g. Čede Kostića i drugova. Ja ću moliti g. izvestioca, da taj amandman pročita. Izvestilae D-r Laza Markovič: Po predlogu g. Ministra za Ustavotvornu Skupštinu, čl. 59. dobio bi novi odeljak, koji bi glasio: „Za vreme odsustva Kralja ili Naslednika Prestola, Vlada nema prava raspuštanja i odlaganja Narodne Skupštine, davanja činova u vojsci i pomilovanja političkih krivaca". Ministar za Konstituantu. Marko Trifković: Ja sam pristao na to, da se od predloga, koji je učinio g. Kostić i drugovi, primi onaj deo, koji glasi da Vlada nema pravo raspuštanja Narodne Skupštine, ali druga prava to jest davanje činova u vojsci i pomilovanja.političkih krivaca da ima. Predsednik D-r M. Ninčić: Ja ću staviti ovaj amandman na glasanje onako kako ga je Vlada prihvatila. Gospoda, koja su za to, da se taj amandman primi sa izmenom na koji je Vlada pristala, neka izvole sedeti, a gospoda, koja su protiv neka izvole ustati. (Ustaje manjina). Objavljujem da je ovaj amandman primljen. Sada ćemo preći na odeljak VI. o namesništvu. Molim g. izvestioca, da pročita amandmane koji su u tom odeljku podneseni. Izvestilac D-r Laza Markovič : Kod čl. 62. postoji predlog g. poslanika Cede Kostića i drugova, da se u članu 62. na kraju doda ova rečennica: „Do prvoga saziva Narodne Skupštine, koja će biti dužna izabrati trećega". Član 62. glasi ovako: „Ako je jedan od trojice namesnika privremeno odsutan ili sprečen, druga dva namesnika moći će i bez njega otpravljati državne poslove. Gospoda poslanici predlažu, da se doda, da će moći i bez njega otpravljati državne poslove do prvoga saziva narodne skupštine, koja će biti dužna izabrati trećega. Predsednik D-r Momčilo Ninčić: Ima reč g. izvestilac d-r Laza Markovič.