Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

Stenografske beleške

57

Ivanića i drugova, koji glasi ovako: „Svaki pritvorenik ima pravo zahtevati, da bude sudjen. Niko ne može biti u pritvoru neosudjen, ni kod koje vlasti duže od posle šest meseci, ako nije sudjen, mora biti pušten u slobodu na jemstvo ili bez jemstva. Svaki pritvorenik može biti pušten na jemstvo na slobodu na odgovornost suda, odnosno istražne vlasti. Za svako delo krivično, za koje nije po zakonu veća kazna od 3 —5 godina zatvora, a nije iz koristoljublja učinjeno, sud (odnosno istražna vlast) je dužan primiti ponudjeno jemstvo, ako ono odgovara ovim propisima: „Jemstvo je punovažno kad najmanje dva sposobna gradjanina dadu punovažnu obavezu na jemstvenu sumu, koja se odmah, bez ikakvih daljih formalnosti, može naplatiti od svakoga od njih ili od sviju zajedno čim okrivljeni ne prestane sudu na prvi poziv njegov. Visinu jemstvene sume odredjuje sud, odnosno istražna vlast. Jemci imaju pravo ako opaze da će okrivljani pobeći, zahtevati, da se okrivljeni pritvori ili ga privesti sudu i tražiti njegov pritvor," Jedan niz okrivljenih leži, danas prosto u beskonačnost po zatvorima, i po neki je već toliko odležao koliko bi bio kažnjen U Južnoj Srbiji znam sasvim pouzdano ovo je jedan od razloga za odmetništvo. Otuda su ovakve odredbe prava nasušna potreba kako s obzirom na gradjane, tako i u interesu suda i države. Predsednik M. Ninčić: Ovaj predlog g. Ivanića u vezi je sa predlogom g. Andjelića koji smo u načelu primili. (Laza Markovič:- Molim za reč, jer u ovome predlogu ima i novih stvari). Ima reč g. Laza Markovič. D-r Laza Markovič: Gospodo, jedna tačka ovoga predloga g. Ivanića nesumnjivo stoji u vezi sa predlogom g. Pavla Andjelića. Ja o njoj ne ću da govorim, pošto će o tome biti 4 govora dpcnije prilikom pretresa prelaznih naredjenja. Što se tiče pak drugih predloga, ovo su sve stvari koje dolaze u krivični postupak i koje mi ne možemo ovde brzo da rešavamo i kad bi imali najbolju volju, ne možemo ni da ih primimo ni da ih odbijemo, jer nismo u stanju da procenimo posledice koje će nastupiti ako ovaj predlog primimo, odnosno ako ga odbijemo, jer mi pravimo Ustav, a ne krivični postupak. Ja ovo ne bih mogao da primim kao ustavni propis i da dajem neka specijalna prava pritvorenicima, jer ne mogu zato da snosim odgovornost. Koliko ja znam, ne postoji nigde, niti se u ovakvoj formi to može da primi. Zakon o krivičnom sudskom postupku mora da se postara za zaštitu okrivljenih, pa da predvidi izvesne garantije za njihovu ličnost i zaštitu njihovu, ali ovako unositi ovu stvar u Ustav i u .ovoj formi, ja ne mogu da primim i zato ja ne mogu za nju da glasam. Pavle Hndjelić: Povodom ovoga moga predloga, ja sam bio kod g. ministra pravde, i onda sam mu pokazao ovaj amandman g. Ivanića. On mi je kazao, da ovo ne prima. Drugo, g. ministar je i sam izjavio, kao što je i g. Markovič ovde rekao, da je ovo stvar krivičnog postupka, i da zbog toga ne može da primi da to udje u Ustav. Medjutim, ja bih hteo samo jedno objašnjenje odnosno člana 5., koji se dodiruje predlogom g. Ivanića, da li je primljen u načelu moj predlog, s tim, da se unese u prelazna naredjenja. Predsednik D-r M. Ninčić: Predlog je u načelu primljen, i kad dodjemo kod prelaznih naredjenja, ima samo da se utvrdi redakcija u smislu predloga Vašeg i g. dr. Markoviča s tim. da to ima važiti samo za Srbiju. Pavle Andjelić: Ja se slažem sa g. Markovičem, da je to što prediaže g. I/anić stvar zakonodavstva. Fekim Kurbegović: Ovo, što je g. Markovič istakao glede predloga g. Ivanića, to je tačno. Mi ne moStenografske beleške

žemo unositi u Ustav pojedine detaljne odredbe, koje spadaju u krivični postupak. Predlog g. Ivanića sadrži pravila pod kojima će se okrivljenik puštati na slobodnu nogu i kakvi će biti odnosi izmedju sudske vlasti i državnog odvjetništva. Ako bi se to unelo u Ustav, moglo bi dovesti do toga, da bi komisija koja izradjuje novi krivični postupak, morala možda promeniti čitav sistem i čitavu proceduru, što bi izazvalo veliku zabunu. Predsednik D-r M. Ninčić: Stavljam na glasanje amandman g. Ivanića. Gosgoda koja su za to da se taj amandman primi, neka izvole sedeti, a koja su protiv, neka izvole ustati, (Većina ustaje). Objavljujem, da je većinom glasova ovaj amadman odbačen. Izvolite čuti dalje. Ima reč g. Vujičič. Milorad Vuj’ičić: Sad je na redu član 9. Kog toga člana ima dva predloga: predlog Jugoslovenskog kluba i predlog Socijal-demokratskog kluba. Predlog socijal-demokratskog kluba glasi ovako: Član 9. da glasi: „Ukida se smrtna kazna za sve vrste krivica". A predlog Jugoslovenskog kluba glasi ovako: „Pošto su drugi i treći stav člana 9. sasvim suvišni, a inače spadaju na krivični zakon, i pošto njihovo uvrštenje u Ustav može dati povoda pogrešnim tumačenjima i kontraverzijama, predlažemo: „Neka se drugi i treći stav člana 9. ispusti." To su ta dva predloga. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. dr. Dulibić. D-r Ante Dulibić: Mi smo predložili da se briše drugi i treći stav člana 9. samo s toga razloga, što po našem uverenju, može nastati velika pometnja u tumačenju, šta znači čisto politička krivica. Po stavu drugom i trećem člana 9., može se tumačiti, n. pr., da i jednostavno umorstvo može biti čisto politička krivica, što ja, na priliku, ne mogu priznati. Ako se počini jedno umorstvo makar i iz čisto političkih motiva, to za mene nije politička krivica, ali moglo bi se protivno tome tumačiti prema drugom i trećem stavu ovoga člana. Za to smo i predložili da se ta dva stava ukinu. Predsednik D-r M. Ninčić: Po sebi se razume ova odredba, kako je ja shvatam, da umorstvo ne može nikad biti politička krivica. Atentat se izuzima za to, što se u ovoj ustavnoj odredbi izrečno spominje kao jedan izuzetak i sam pokušaj atentata. Ima reč g. d-r Laza Markovič. D-r Laza Markovič: Gospodo, ovaj član o smrtnoj kazni dao je povoda u samoj Skupštini izvesnim pogrešnim tumačenjima i ja bih bio za to, da se to u nekoliko popravi, da naša misao, što smo hteli, bude jasno i precizno iskazana. Član 9. kaže: Smrtna se kazna ne može ustanoviti za čisto političke krivice. Član je jasan, zabranjuje zakonodavnoj vlasti, da ustanovljuje smrtnu k'znu za čisto političke krivice. Za ostale krivice ostavlja zakonodavnoj vlasti da može ustanoviti smrtnu kaznu. Pitanje, dali će biti smrtne kazne ili ne, ostavljeno je zakonodavnoj vlasti. To stoji u prvom stavu. Sada dolazi drugi stav, kojim se daje jedan izuzetak, gde se kaže, da za slučaj izvršenja ili pokušaja atentata na ličnost vladaoca ili na članove vladalačkog doma, ako bude odredjena kazna u krivičnom zakonu, neće se smatrati povredom stava 1., jer se izuzetno veli, da se odobrava, da se za te slučajeve ne smatra delo kao čisto politička krivica. (Glas: Pročitajte treći stav.) Gospodo, ja samo tumačim ovaj stav. Ovaj drugi stav znači to, ako bi krivični zakon propisao smrtnu kaznu za pokušaj atentata ili übistvo šefa državne vlasti, da se ne bi kazalo, pa to je politička krivica, za koju državna vlast ne može propisivati smrtnu kaznu, došao je stav drugi, koji kaže, da zakonodavna vlast u tom pitanju ima više slobode, ona može propisati smrtnu kaznu. Ne znači ovaj stav, da zakonodavna vlast mora propisati smrtnu kaznu za ta krivična dela, niti da se 8