Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

74

LIH sednica 21. maja 1921. godine

LIII SEDNICA

USTAVNOG ODBORA USTAVOTVORNE SKUPŠTINE KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA Držana 21. maja 1921. godine u Beogradu.

Predsedavao Potpredsednik Juraj Demetrović. Zamenik Sekretara Febim Kurbegević. Početak u 17 i po časova. Potpredsednik Уихер Demetrović: Gospodo, otvaram današnju sednicu. Na redu je da pretresemo amandmane, podnete kod trećeg odeljka. Molim g. Kurbegovića da referiše o podnetim predlozima, i to kako su stigli. Na redu su amandmani kod čl. 22. Izvestilac Fehim Kurbegović: Kod člana 22. podneta su dva amandmana socijalističkog i jugoslcvenskog kluba. Amandman Socijalističkog kluba glasi ovako: „U članu 22. u poslednjem redu da se izostavi: ~siromašne <! jer je to jedan i suviše neodredjen pojam. Mi smo zato da država pomaže školovanje sve sposobne dece. To je predlog Socijalističkog kluba. Pa onda predlog Jugoslovenskog kluba. On glasi ovako: „Uredjenje gospodarskoga života mora odgovarati načelima pravednosti u cilju, da se svima obezbedi obstanak dostojan čoveka. U ovim granicama je osigurana gospodarska sloboda noiedinca." Potpredsednik Juraj Demetrović: Reč ima g. Divac.. Nedeljko Divac: Ja bih molio da se usvoji ova izmena koju smo mi predložili, jer nema sumnje ako se zadrži ovo: „siromašne dece“ ovako, onda ova odredba može biti sasvim beznačajna. Jer recimo zakon propiše ko je siromašan, ako nije siromašan, i kaže se: siromašan je onaj koji plaća 5 dinara neposredne poreze kako je to bilo kod nas, i da deca samo takvih roditelja mogu dobiti pomoć. A desi se da čiji roditelji plaćaju 6 dinara neposredne poreze, i ta deca ne mogu uživati državnu pomoć, ma koliko se pokazala sposobna za školovanje. I tako imovno stanje jednoga takvoga roditelja koji plaća ne 5 nego 10 —20 dinara neposredne poreze savršeno mu ne da mogućnost da školuje svoju decu. Stoga bi najbolje bilo izostaviti ovo, jer je to jedno strogo ograničenje toga ko može da uživa državnu pomoć za školovanje, a kad ne može, i neka se ostave otvorena vrata zakonu da on to reguliše. Dakle, da se ostavi iedna vrsta elastičnosti. Potpredsednik Juraj Demetrović: Reč ima g. d-r Laza Markovič. D-r Laza Markovič: Gozpodo, ova redakcija potpuno zadovoljava ono što traži g. Divac, jer se ovđe ne vežu ruke zakonodavcu da on odredi od koga stepena počinje stanje siromaštine, a g. Divac nije želeo da država pomaže školovanje i dece imućnih roditelja nego se samo boji da se ne desi to, da se školuju manje sposobna, a da se ne školuju više sposobna deca zbog te jedne neznatne razlike u plaćanju poreze. Dakle ovde nije prejudicirano koja su deca siromašna, to je ostavljeno zakonodavcu, i čak ako hoćete, ostavljeno je administrativnoj vlasti. Ona će propisati pravilnike koja su deca isromašna. a koja nisu. Potpredsednik Juraj Demetrović: Prelazimo na glasanje. Koja su gospoda za to da se ovaj amandman primi u redakciji Socijalističkog Kluba neka izvole sedeti, a koja su protiv neka izvole ustati. (Većina ustaje). Kon-

statujem da je ovaj amandman odbačen. Ko je protiv amandmana Jugoslovenskog Kluba? (Glasovi: Nismo ga čuli). Izvestilac Febim Kurbegović čita ponovo amandman Jugoslovenskog Kluba kod člana 22. Potpredsednik Juraj Demetrović: Prelazimo na glasanje o tome amandmanu. Koji je za taj amandman neka izvoli sedeti, a koji je protiv neka izvoli ustati. (Većina ustaje). Konstatujem da je ovaj amandman odbačen. Potpredsednik Juraj Demetrović: Prelazimo na daljnji član. Imamo amandman kod člana 23. Izvolite čuti g. izvestioca. Izvestilac Fehim Kurbegović: Kod člana 23. ima amandman Socijalističkog Kluba, i taj glasi: „Član 23. da glasi: „Radna snaga stoji pod zaštitom države. Zakon odredjuje posebne mere za bezbednost i zaštitu radnika u svima preduzećima, reguliše minimalne plate, i radno vreme, koje za najamni rad ne srne biti veće od 8 časova dnevno ili 48 časova nedeljno, osim u koliko zakon ne bi predvideo izuzetke. Rad übitačan za žene i neodrasle zabranjuje se. Primenjivanje svih tih mera kontrolišu nadzornici, koje biraju sami radnici". Potpredsednik Juraj Demetrović: Ima reč g. Divac. Nedeljko Divac: Ja mnogo polažem na to, da u ovaj član, koji će služiti docnije kao osnovica za izradu zaštitnog radničkog zakonodavstva, udje i odredba o ograničenju radnog vremena za najamne radnike. S toga je klub Socijaldemokratskih poslanika i smatrao za potrebno da učini ovaj predlog, da u Ustav udje: da dužina radnog vremena za najamne radnike ne može biti veća od 8 sati dnevno, ili 48 sati u jednoj nedelji. Mi smo, u isto vreme, vodili računa i o izuzetnim okolnostima, koje mogu nastupiti, i gde se može ukazati potreba, da dužina radnog vremena zaista bude veća. Ima takvih poslova, gde se dužina radnog vremena ne može striktno da ograniči. Stoga, smo mi u svome predlogu i ostavili jedan ventil, da zakon može napraviti izuzetak u tom pogledu. Na primer, u oblasti poljoprivrednog rada neosporno se, gotovo redovno, javlja potreba, da dužina radnog vremena bude veća od osam sati. Pa onda u izvesnim granama zanatskih poslova može se takodje ukazati ta potreba. Pa onda u oblasti industrijske proizvodnje, s vremena na vreme, može se ukazati potreba, da se radno vreme produži za jedan do dva sata. Taj je ventil dakle ostavljen u ovom našem predlogu. Ali, gospodo, ima izvesnih oblasti rada, gde kategorički treba zabraniti da dužina radnog vremena može biti veća od osam-.sati. Uzmimo sve rudarske poslove, koliko ih ima. Tu je van diskusije, da dužina radnog vremena može biti tu veća. To kategorički treba prosto zabraniti kod tih poslova. I ja mislim, gospodo, da se ne samo ne bi pogrešilo, nego bi se učinilo veoma dobro, ako bi se primio ovaj predlog kluba socijaldemokratskih poslanika ovakav kakav je, za to što on