Čovjek

АЕ

krumpir, žito ili tkanina, poštenje i čast, morali ugled, pa i ona strahovita pošast korupcije i nemorala, koja prijeti rasulom Evrope, da je sve to nužni poslijedak i narinuta sebičnost uslijed pogriješnoz> obrazovanja i nepravilnoz uzgajanja ljudi. Ja bih se zaista čudom čudio, kada bi društva kraj takvoga uzgojnog rada moglo da žive drugčije, nego li u međusobnoj miržnji, svađi i irvenju, jer uzgoj u zahemarivanju kulture srca i duše, mjesto izgrađivati ljude. izgrađuje vukove, s tom razlikom jedino da obrazovan čovjek, čije nutarnje ćudoredne vrline nijesu probuđene, umije da krije poroke u sebi i da počinja nemotalna djela pod kakvim god plaštem samo da izbjegne kazni.

Čovjek ne pozna sreću, što je pruža nesebični rad, koji donosi blagoslova čovječanstvu, a ne pozna je zato, jer са пjesmo uzgojili da kuša tu sreću i da uživa u njoj. Zanemarili smo glavni posao, oplemenjivanje čovjeka, a svim svojim silarnia bacili smo se samo na to, da poživinčimo ljudska prirodu i da čovjeka ponovno vrafimo u prvotno divljaštvo. Krivo sude oni,