Čovjek

— 33 —

nijih umjefnina srce i duša čovjekova bijahu pokvareni, izopačeni i surovi. A kako je do toga moglo doći da s jedne strane spoljašnja kultura dosiže svoj vrhunac, a s druge nutarnja kultura pada do razine proste zvijeri” Razlozi su jasni i logički. _ Nutarnja je kultura bila posve zanemarena. Robovima su bili povjereni najgori poslovi pa i uzgajanje djece, jer Atenjanin u gramzljivosti za spoljašnjim dobrima i fizičkim _ užicima nije imao vremena da se bavi uzgajanjem. Kako su jadno stajali ti uzgajatelji, zvani pedagozi, najbolje se vidi odatle što pisac Lukijan u jednom svom djelu veli, da će tiranski vladari na drugom svijetu za kazan biti pretvoreni »u prosjake ili pedagoge«. Grčki narod dakle, na onome što je radio i dostigao je veličanstvene visine (kultura s polja), a ono što je zanemario (kultura srca i duše) fu je i zakržijao. A baš ta zakržljalost ćudoredja i značaja prouzročila je propast stare Grčke. Obazremo li se sada na drugo stjecište kulture, stari Rim, uočićemo onu istu po_ vjesnu istinu, koju smo vidili u Egiptu, Babilonu i Grčkoj, naime da je kultura Miljenko Vidović: Čovjek. | 2