Čovjek

ОН

da omladina duboko shvati povezanost

svih bića u prirodi, živih i neživih, da do-_ kuči harmoniju i sklad, privlačnost i ljuDav, što podržavaju svjetove i omogućuju živote. Ne bi li uginuo čovjek čim bi voda prestala da sudjeluje u njegovu ŽIVOTU, čim bi vazduh otkazao svoju saradnju, čim bi željezo napustilo stanice krvi, ili biline prestale da mu priređuju hranu, ili sunce obustavilo svijetlo i toplina? Како . onda može biti sebičan onaj, koji postoji samo tako, da mu i rude i biline i Zemlja i Sunce pritječu u pomoć, izgrađuju mil i podržavaju život, onaj čija duša i misli i osjećaji i težnje i ljubav i pravda i sloboda stoje ne samo u uskom snošaju sa narodom iz kojeg je nikao, nego šta više sa svim ljudima koji su živjeli prije njega i koji su iz ništa, malo po malo, nagomilali sva ona duševna blaga s kojima danas raspolažemo i koja prožimaju svijest ljudi? Uspije li učitelj ili roditelj da takav nauk i takovo shvaćanje ucijepi u dušti omladine, nestaće iz nje sebičnosti, barem one Кгше, зитоуе, neobuzdane. koja ne pozna ljubavi prema bližnjima i po kojoj