Čovjek

vlastitom Кмупјот, тјезјо Бјасоје ! |иbavi, mira i sreće, unijeli u život pečal i bol. |

Prihvatiti prvu alternativu značilo Di poniziti ljudski duh i srce do ispod razine zvijeri i oduzeti čovjeku njegova velebna svojstva slobođe, snage i moći. To bi bila besmisao, kojoj protivuriječe i historija i nauka i svagdanje iskustvo. Treba nam dakle usvojiti ono drugo fumačenje, koje je logičnije i stvarnije od prvoga, naime da su zapravo ljudi tvorci i začetnici svega što se zbiva u njihovu životu, pa da sva zla, koja su okružavala društva i narode nijesu drugo do prirodni posljedak njihovih vlastitih čina.

Posvuda se danas čuje jadikovka nad pokvarenošću vremena. Vele da u srcima ljudi gotovo općenito gasne i ljubav i moral i značajnost. Sve nekako strahuje nad sudbinom evropskih naroda. Tu opravdanu bojazan kanda svak osjeća, ali je malo njih koji vide od kuda je korijen toga zla, dapače većina se je bacila na politička, socijalna ili ekonomska polja u krivoj predpostavci, da je tamo izvor društvene bo-