Što da se radi?

da se oslobadjam od prinuđivanja samoga sebe. Moje se riječi nemaju shvatiti kao da kažem, da mi je bećarski život prijatniji od obiteljskoga. »Ne, ako se muž i žena ne trebaju ni malo siliti na to, da ugode jedan drugomu, ako to oni čine i ne misleći, da žele jedan drugomu ugađati, onda im je to prostranije, što je ijesnija veza među njima, No naši odnošaji ne bijahu takovi. Zato je rastava za mene značila slobodu«.

»Iz toga se vidi, kako sam djelovao u vlastitom interesu, kad sam odlučio ne smetati njenoj sreći, Bila je i plemenita strana u mom djelovanju, no glavni je pokretač bila. potreba za boljim meni samomu. Stoga sam imao snagu, da djelujem lijepo, da se ne ustručavam hoću li Lljevo ili desno, da ne činim nepotrebnih neprijatnosti drugima i da sigurmo izvršujem ono, što smatrah svojom dužnošću«.

»Otputovao sam u Rjasan, Nakon nekoliko vremena pozove me ona nafrag Sovoreći, da joj moja prisutnost ne će više smelati, no ja sam opazio, da joj ipak smetam. Koliko ja mogu da razaberem, bijahu tomu dva razloga, Njoj je bilo suviše teško u prisutnosti čovjeka, kojemu mnogo duguje — tako je ona mislila, Varala se, jer sam ja znatno više činio za sebe negoli za nju. No ona je to drugačije shvaćala, pa prema meni osjećala silnu obvezatnost. To je teško čuvstvo. Ono imade i jednu prijatnu stranu, no fa se gubi, ako je čuvstvo jako. Drugi je razlog, — to je i opet škakljivo objašnjavanje, no treba govoriti onako, kako misliš, — bio u tom, što njoj bijaše neprijatan

380