Što da se radi?

njen anormalni položaj u pogledu „društvenih običaja. Njoj bijaše teško, što nije imala formalnu dozvolu od društva, da zauzima svoj položaj. I tako sam opazio,+ da joj je moja prisutnost teška, Ne ću da zatajim, da je u tom novom otkriću bilo za mene više bolnoga, no u svim čuvstvima, što sam ih prije toga osjetio Slede te stvari, Ja sam prema njoj gojio jako raspoloženje; želio sam, da joj budem bliskim čovjekom, Nadao sam se da će tako biti, Pa kad sam uvidjeo, da toga ne će biti, bijaše mi vrlo teško i bolno. Nikakovi lični interesi nijesu mogli da me zbog toga odštete. Mogu reći, da je moja posljednja odluka nastala jedino iz ljubavi prema njoj, iz želje, da njoj bude dobro, bez ikakovih Rkoristoljubivih primjesa, Zato me nikada još moji odnošaji prema njoj, nijesu ispunili takovim zadovoljstvom kao ta moja posljednja odluka, Tu sam postupao ple- · menito, ili bolje reći po plemenitom računu LL J. po računu, u kojem opći zakon ljudske prirode djeluje sam, bez da traži pomoći od individualnih osebina. Onda sam doznao, kakovu visoku nasladu podaje svijest o blagorodnom postupanju 1. j. o takovom postupanju, kako bi trebao svaki čovjek da postupa, ne Ivan, ne Petar, već svaki, svaki bez iznimke, Velika je naslada, kad se osjećaš prosto čovjekom, ne Ivanom, ne Pefrom, već samo čovjekom. To je čuvstvo suviše jako; obične prirode kao što je moja ne mogu podnositi često uzdignuće do tih čuvstava. Blago si sa onomu, koji je više puta to osjetio«,

»Nije potrebno, da tumačim onu stranu moga djelovanja, koja bi bila čisto bezumlje u

381