Što da se radi?

stvari, već od društvenog shvaćanja. Dmitrij se Sergejić vara misleći, da mi je svojom prisutnošću smetao u tom pogledu. Ne! To bi se dalo i bez njedove smrti odstraniti, kad bi to trebalo, i kad bi bilo dostatno za mene. Ako muž živi zajedno sa ženom, to dostaje, da joj društvo ne pravi neprijatnosti, ma bila ona u bilo kakovim odnošajima prema drugomu. To je veliki uspjeh. Vidjeli smo više slučajeva, gdje se, — hvala budi plemenitosti muža, stvar tako uredila. U svim je takovim slučajevima društvo ostavljalo ženu na miru. Sad sam ja došla do toga, da je najbolje na taj način riješavati stvari poput naše. I Dmitrij je Sergejić u početku predlagao taj način, no ja sam da odbila bivši u eksaltiranom stanju, Ne znam, kako bi bilo, da sam taj predlog prihva– tila, Da je mene moglo zadovoljiti to, što me društvo ostavlja na miru, što ne će da vidi mojih odnošaja prema Aleksandru Matvejiću, — , onda bi bez sumnje pristala na takovo riješenje, i Dmitrij Sergejić ne bi morao poginuti, U tom slučaju ne bih ni imala razloga željeti, da se moji odnošaji prema Aleksandru opredijele formalnim načinom. No meni se čini, da onaj način, koji može vrijediti u većini slučajeva, ne bi vrijedio za naš slučaj. Naše stanje bijaše neobično zato, što smo sva trojica bili jednako razvijeni. Kad bi Dmitrij Sergejić osjećao Drvenstvo Aleksandra u pogledu uma ili karaktera, kad bi ustupajući svoje mjesto osjećao, da da predaje jačoj moralnoj snazi, kad njedovo odstupanje ne bi bilo dobrovoljno, već odstupanje slabijeg pred jačim, — o, onda meni ne bi bilo teško, Isto bi tako bilo, da sam ja

388