Što da se radi?

Srećom mi je uspjelo pobjeći tamo, gdje je Gorilo, jer su svi ukućani bili izgubili glave, Požar je bio na obali, koja je bila puna drva. Dječaci poput mene vukli su drva dalje od kuća, koje bijahu u plamenu. I ja se primih posla, — kuda je nestalo moga straha? Radio sam usrdno, doklegod nam ne rekoše: »dosta je, nema više opasnosti«. To me naučilo, da, treba uvijek, ako se bojiš vatre, letiti tamo, Bdje gori i raditi, — slraha će nestali, -

Tko radi, taj nema kada osjećati straha, odvratnosti ili preziranja. ;

I tako se Vjera Pavlovna stala baviti medicimom. Ona je kod nas bila jedna od prvih žena u tom- novom zvanju, Poslije toga se ona doista stala osjećati posve drugim čovjekom. Mislila je: »nakon nekoliko ću godina zaista biti posve samostalna«. To je velika misao. Nema potpune sreće bez potpune neovisnosti, Jadne žene, kako malo vas poznaje tu sreću!

ŽIL

I eto, prolazi godina dana, proći će i još Sodina, i opet godina. nakon svadbe njene s Kirsanovim, a dani će joj prolaziti uvijek jednako kao i prvo vrijeme iza vjenčanja. Tako. će biti i nakon mnogo godina, ako se ne desi što izvanredna, jer tko bi znao što će budućnost donijeti, No žasad još uvijek teku jednako kao i prvo vrijeme nakon svadbe,

Kad sam već saopćio onu strašno kompromitirajuću stvar, da je Vjera Pavlovna odlučila baviti se medicinom, sad mi više nije teško ni O čemu govoriti, Ništa joj više ne može

207 Š: 417